Partnerske organizacije iz Hrvatske, Njemačke, Austrije i Italije na konferenciji su razmijenile iskustva na području prepoznavanja, procesuiranja i postupanja u slučajevima zločina iz mržnje, kao i o dostupnoj podršci žrtvama - migrantima, LGBTI osobama i pripadnicima nacionalnih manjina, s obzirom da prakse nisu ujednačene u svim zemljama Europske unije.

'U Hrvatskoj se učvrstila definicija zločina iz mržnje, no postoje mnogi problemi u praksi, na razini procesuiranja policija često ne prepoznaje mržnju kao motiv koji treba dodatno istražiti. Problem je i u kvalificiranju takvih zločina, koji često ostaju na razini prekršaja umjesto kaznenih djela', istaknuo je Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava.

I Tea Dabić iz Kuće ljudskih prava pohvalila je relativno dobar zakonodavni okvir u Hrvatskoj, no upozorava da su žrtve najčešće neprepoznate.

'Da bi se zločin iz mržnje razlikovao od ostalih kaznenih djela bitno je da istraga prepozna upravo taj motiv počinitelja, što u praksi izostaje jer je fokus na dokazivanju temeljnog kaznenog djela, pa zločini iz mržnje ostaju nevidljivi', upozorila je Dabić.

U sustavu podrške žrtvama zločina iz mržnje u Hrvatskoj, kaže Dabić, najvažniji su problemi neprepoznavanja te izostanak udruga za pomoć isključivo tim žrtvama.

Manjkaju specijalizirane udruge za žrtve zločina iz mržnje

Vezano uz podršku žrtvama, Miren Špek iz Udruge za podršku žrtvama i svjedocima ističe da Hrvatska zaostaje za zapadnim državama, no puno je bolja od zemalja istočne i jugoistočne Europe, primjerice Slovačke, Poljske i Mađarske.

'Sustav podrške žrtvama kaznenih djela i prekršaja u Hrvatskoj dosta je dobro normativno uređen nakon što je prije godinu i pol dana implementirana direktiva o minimalnim standardima prava žrtava u hrvatski zakonodavni sustav', ocijenio je Špek.

No, manjkaju nam specijalizirane udruge civilnog društva kao sustav koji će se odnositi specifično na žrtve zločina iz mržnje. Naime, sustav je dosad prepoznao samo žrtve trgovine ljudima i seksualnog zlostavljanja te djecu kao žrtve kaznenih djela, a druga obilježja nisu navedena, kaže Špek.

Međunarodni koordinator projekta podrške žrtvama Udo Enwereuzor istaknuo je kako izvještaji organizacija civilnog društva iz Hrvatske, Austrije Italije i Njemačke pokazuju da sve četiri zemlje EU nemaju dovoljnu dostupnost informacija za žrtve o njihovim pravima i sustavu potpore.

Stoga te četiri zemlje zajedno kreću u rješavanje problema, s posebnim fokusom na žrtve rasizma i homofobije, jer ti zločini još uvijek nisu dovoljno dobro 'pokriveni' u službama većine zemalja.

Iako je odbio uspoređivati Hrvatsku i Italiju jer nisu provedena usporedna istraživanja, istaknuo je da su iskustva žrtava slična. Riječ je o osjećaju ranjivosti pripadnika određene grupe budući da zločin iz mržnje nije usmjeren na ono što je žrtva počinila, već na činjenicu da pripada određenoj manjinskoj skupini.