Termin 'građanski rat' u definiranju oružanih sukoba na području bivše Jugoslavije kontinuirano koriste strani mediji i političari, poput britanskog BBC-ja i američkog CNN-a, ili bivšeg njemačkog predsjednika Joachima Gaucka. Upravo je Gauck, ugošćujući 2015. predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u njezinu prvom službenom posjetu Njemačkoj - dva mjeseca nakon što je ona u izbornoj noći pobunjenim braniteljima u šatoru na Savskoj obećala da nitko neće Domovinski rat zvati građanskim ratom - izrekao takvu kvalifikaciju. 

U svom pozdravnom govoru njemački predsjednik paternistički je, naime, pobrojao ključne socioekonomske probleme hrvatskog društva, pa ustvrdio da je građanski rat (njem. Bürgerkrieg) u bivšoj Jugoslaviji nanio rane koje tek polako zacjeljuju. U namjeri da pohvali Hrvatsku, rekao je da se država suočila s tim poglavljem svoje prošlosti i došla do bolne spoznaje da su i Hrvati činili zločine u borbi za teritorijalni integritet. 

S Pantovčaka su tada uvjeravali da je predsjednica Grabar Kitarović naknadno objasnila kolegi Gaucku 'prirodu rata u Hrvatskoj'. Čini se da ga nije uspjela uvjeriti jer se na službenoj mrežnoj stranici njemačkog predsjednika i dalje nalazi pozdravni govor u kojemu se spominje 'građanski rat u bivšoj Jugoslaviji'. 

Dva dana po Gauckovoj objavi o građanskom ratu u Jugoslaviji, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić predložio je da se korištenje spornog termina penalizira zatvorskim kaznama. Konkretno, predložio je propisivanje kazne od tri ili pet godina zatvora za teze poput onih da Domovinski rat nije bio obrambeni, da u pitanju nije bila agresija nego građanski rat i da cilj Oluje i drugih operacija nije bilo oslobađanje nego etničko čišćenje. Taj prijedlog nije prošao, ali se u javnosti očigledno nije primilo ni stajalište Ustavnog suda iz 2015. godine o kvalifikaciji oružanog sukoba u Hrvatskoj. 

'Oružani sukob na području Republike Hrvatske imao je nemeđunarodni karakter do 8. listopada 1991. Nakon toga taj je sukob imao međunarodni karakter', stoji u sažetku odluke Ustavnog suda po ustavnoj tužbi Branimira Glavaša i ostalih, tada pravomoćno osuđenih za ratne zločine u Osijeku 1991. godine, objavljenoj dan nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima. 

Navedenog datuma Hrvatska slavi Dan neovisnosti, jer je tada Hrvatski sabor odlučio raskinuti državnopravne veze RH s ostalim republikama i pokrajinama bivše SFRJ.

Ustavni sud ukinuo je presudu Vrhovnog suda kojom je Glavaš dobio osam godina zatvora smatrajući da je Vrhovni sud pogriješio kada je na zločine počinjene nakon 8. listopada 1991. godine primjenjivao odredbe Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba. Prema Ustavnom sudu, Domovinski rat je nakon 8. listopada imao karakter međunarodnog sukoba te se Vrhovni sud trebao ravnati po odredbama Ženevske konvencije koje se odnose na ratove među državama.

Prema Hrvatskoj enciklopediji, nemeđunarodni oružani sukobi vode se 'između oružanih snaga državne vlasti i odmetničkih oružanih snaga koje imaju dovoljan stupanj organizacije što im omogućuje vođenje neprekidnih i usklađenih vojnih operacija'. Građanski rat po definiciji je pak 'oružana borba antagonističkih (klasnih, nacionalnih, vjerskih, političkih) društvenih skupina unutar jedne države'.

Vladimir-Đuro Degan, stručnjak za međunarodno pravo i profesor emeritus Sveučilišta u Rijeci, u razgovoru za tportal povodom fijaska Hrvatske na Međunarodnom sudu u Den Haagu u slučaju tužbe protiv Srbije objasnio je da se u međunarodnom pravu sukobi dijele na unutarnje nemire i zategnutosti koji nisu oružani sukobi, potom na tzv. nemeđunarodne oružane sukobe, koje nazivamo i građanskim ratovima, te na međunarodne sukobe između regularnih postrojbi suverenih država. Konstatirao je i da su se najveći zločini dogodili kad je Hrvatska još formalno bila u Jugoslaviji, a ona je bila u procesu raspada.

'Nemeđunarodni oružani sukob je građanski rat'

Da je nemeđunarodni oružani sukob zapravo drugi termin za građanski rat, za tportal potvrđuje i odvjetnik Anto Nobilo.

'Do 8. listopada 1991., dok Hrvatska nije postala međunarodno priznata država, radilo se o oružanom sukobu unutar SFRJ i imao je elemente građanskog rata. Nakon 8. listopada sukob je prerastao u međunarodni oružani sukob, gdje su na jednoj strani bile oružane snage ostatka Jugoslavije, prije svega Srbije i Crne Gore, potpomognute pobunjenim Srbima u Hrvatskoj, a na drugoj strani hrvatske oružane snage, policija i vojska', kaže Nobilo.

Zašto je onda spomen građanskog rata u Hrvatskoj toliko proskribiran, zašto je to tabu tema?

'To je tabu tema zašto što je Srbija preko JNA faktički bila agresor, a pobunjeni Srbi bili su instrumentalizirani iz Srbije i pobunili su se u ime i za račun velikosrpske ideje i proširenja po liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag. Međutim u samom početku, do osamostaljenja Hrvatske, to je bio interni oružani sukob unutar jedne države, dakle građanski rat. Od toga ne treba bježati', odgovara Nobilo. 

No to nije sve; čak i nakon 8. listopada 1991. u Hrvatskoj je bilo elemenata građanskog rata.

'U okviru međunarodnog oružanog sukoba Hrvatske i Srbije očuvali su se elementi građanskog rata jer su se u mikrorajonima na lokalnoj razini i dalje međusobno tukla pojedina sela i zaseoci. Pravno tu ništa nije sporno, ali politički očito jest. Hrvatska je stavila u Zakon o braniteljima da je Srbija agresor, pa je Vulin reagirao takvom izjavom. Istina je da je rat započeo kao građanski, ali globalno je bio međunarodni oružani sukob, kad se pogleda cijeli rat. Da se Hrvatska nije osamostalila, to bi se i dalje nazivalo građanskim ratom. Recimo, ako sad bukne u Španjolskoj, to će biti građanski rat', upućuje Nobilo. 

Puno prije sudaca Ustavnog suda u mandatu predsjednice Jasne Omejec i ponešto izričitije od njih, građanski rat u Hrvatskoj detektirali su odvjetnici Željko Olujić i Bosiljko Mišetić. 

U svojstvu branitelja Tihomira Oreškovića, koji je na Županijskom sudu u Rijeci osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina, Olujić i Mišetić zagovarali su tezu da se srpska pobuna u Hrvatskoj mora gledati kao građanski rat, a kao takva nikako se ne može tretirati ni kao rat, ni kao oružani sukob, ni kao okupacija.

U presudi i rješenju Vrhovnog suda iz 2004. godine stoji da '...nije osnovana niti žalba optuženika Oreškovića koji neosnovano tvrdi, da se u konkretnom slučaju ne radi o međudržavnom sukobu, već o srpskoj pobuni u Republici Hrvatskoj, koju treba gledati kao građanski rat i da stoga nema osnova za primjenu odredbe čl. 120. OKZRH'.

Navedena kratica odnosi se na Osnovni krivični zakon RH, a čl. 120. na kršenje pravila međunarodnog prava za vrijeme rata. Ono što nije pošlo za rukom Oreškoviću uspjelo je deset godina kasnije saborskom zastupniku Branimiru Glavašu, čiju je tužbu Ustavni sud djelomično prihvatio, ukidajući osuđujuću presudu i vraćajući predmet na Vrhovni sud, koji je pak lani ukinuo presudu Županijskog suda i zatražio novo suđenje. Nakon određenih peripetija Glavašu je ljetos skinut zastupnički imunitet, pa je suđenje - četvrt stoljeća nakon počinjenih ratnih zločina nad osječkim Srbima - moglo ponovno početi. Nastavak rasprave, doznaje tportal od Glavaševa branitelja Veljka Miljevića, zakazan je za 16. listopada u 9.30 sati.