Makedonski ogranak fondacije Otvoreno društvo, Helsinški odbor za ljudska prava, Udruženje mladih pravnika te nevladina udruga Legis, uputili su poziv javnom poduzeću Makedonske željeznice da prekine diskriminaciju izbjeglica, a vladi da pokrene mjere za nadzor rada ove državne ustanove, izvještava Plusinfo. Tvrde da Željeznice izbjeglicama naplaćuju po 25 eura za prijevoz kroz zemlju, dok za domaće stanovništvo cijena karte iznosi 10 eura. Kako prenosi Okno.mk, već i ta cijena od 10 eura predstavlja znatno poskupljenje koje se dogodilo 14. 9., usred izbjegličkog vala – prije toga, karta na istoj relaciji koštala je oko 6 eura.

Nevladine udruge optužuju javnu tvrtku za željeznički prijevoz da za prijevoz ne izdaje fiskalne račune te, suprotno zakonskim odredbama, karte prodaje u eurima umjesto u domaćoj valuti. To ih navodi na zaključak da država želi profitirati od izbjegličkog vala. Mersiha Ismailović iz udruge Legis upozorava da Željeznice naplaćuju karte i maloljetnoj djeci. 'Kondukteri prepunjaju vagone, ljudi sjede po hodnicima, nabijeni u kabinama, a u pet od deset vagona nema struje. Putnike zaključavaju izvana i ne puštaju ih van. Svjedočila sam događaju kad je jedan čovjek 40 minuta lupao na vrata da ga puste', kaže Ismailović.

Na optužbe za nehumani odnos prema izbjeglicama tijekom tranzita kroz Makedoniju, koje kruže po sve manje brojnim nezavisnim portalima i društvenim mrežama, vlada ove zemlje nije se očitovala. Makedonske željeznice nisu odgovorile čak ni na zahtjev pučkog pravobranitelja koji se službeno obratio ovoj ustanovi s upitom zbog čega su podigli cijenu karte za izbjeglice. S druge strane, regionalna mreža za istraživačko novinarstvo Scoop podsjeća i na sramotnu ulogu preprodavača, protiv kojih policija nije djelovala. U Gevgeliji su, primjerice, izbjeglicama prodavali hranu po nevjerojatnim cijenama za makedonske uvjete - dvije banane za euro i pol, četiri eura za kutiju cigareta - a vodu su im prodavali točenu iz slavine.

Zemlje u regiji različito tretiraju pitanje prijevoza izbjeglica. U jeku verbalnog rata između hrvatskog premijera Zorana Milanovića i njegova srpskog kolege Aleksandra Vučića, Milanović je inzistirao na humanom pristupu Hrvatske koja je izbjeglice besplatno prevozila vlakovima (što čini i danas), za razliku od Srbije koja je već na samom početku izbjegličkog vala uvela posebne komercijalne autobusne linije od južnog prijelaza na Preševu prvo do Horgoša, a potom do Šida. Ipak, treba dodati da su u prvim danima izbjegličke krize u Hrvatskoj u prijevoz izbjeglica bile uključene i privatne autobusne tvrtke. Makedonija je rješavanju problema pristupila uključujući potpuno devastirano javno željezničko poduzeće, no ako je suditi po ovim teškim optužbama, učinila je to debelo na štetu izbjeglica.