“Vizura grada je ranjena i prelomljena, atmosfera je trenutno baš surova. Ali uvijek mi je u glavi misao da se Sisak iz svake teške i izazovne faze ipak izvukao, zato i jest grad hrvatskih pobjeda”, izjavila je Hini Dahna Prskalo Peco, jedna od organizatorica tog festivala ulične umjetnosti.

Objašnjava to “luđačkim optimizmom i tvrdoglavom vjerom Siščana koji su do ušiju zaljubljeni u svoj grad".

Kultura grada Siska je unatrag nekoliko godina doživjela procvat, otvorili su se novi muzeji, održavali su se koncerti i razne manifestacije.

Među njima je i Re:Think, zahvaljući kojem je Sisak našao svoje mjesto na listi svjetskih street art gradova koju predvode metropole kao što su New York, London, Melbourne, Berlin, Lisabon ili Buenos Aires.

Sve je počelo 2016. godine. Tada se taj festival, kao platforma za produkciju radova u javnom prostoru s naglaskom na zidne murale, rodio iz želje da se rekonstruira slika Siska kao sivog i sumornog grada nekad razvijane, a danas propale industrije.

Njegov organizacijski tim čine Dahna Prskalo Peco, Alma Trauber i Dean Zlovolić.

Street artom protiv slike o Sisku kao Černobilu

“Nastao je iz čistog dišpeta i moje osobne pobune protiv ružne medijske slike o rodnom gradu. Smetala mi je slika Siska koja se zacementirala u glavama ljudi, a prema kojoj se činilo da smo u najmanju ruku nešto tipa Černobil, samo još uvijek naseljen”, kaže Dahna.

S početkom festivala počelo je i ponovno promišljanje prostora grada, kako Dhana kaže, “prostora u kojem smo odrasli, zidova na koje smo navikli”.

Danas Sisak na svojim zidnim fasadama broji oko 35 murala od kojih su neki uvršteni među najljepše na svijetu.

Studentica Ivana Brajdić, jedna od brojnih Siščanki i Siščana koji podržavaju festival, kaže da je to za grad te veličine ozbiljna količina kvalitetnih radova. "Dovoljno ozbiljna da promijeni izgled grada”.

“Najdraže kod Re:Thinka mi je činjenica da je to nešto najurbanije, najnovije što je naš grad vidio”, dodaje Ivana naglašavajući kako je “internacionalna, zanimljiva i mlada ekipa koju je okupio bilo ono što je godinama nedostajalo njezinom rodnom gradu.

Re:Think je razbio paradigmu da su umjetnička djela nešto što je određeno zidovima galerija i rezervirano za određenu klasu publike. On je ta ista djela učinio dostupna svima na ulicama grada.

Svi žele da se oslika baš njihova zgrada

Sisak i njegovi građani prepoznali su vrijednost projekta od početka. S vremenom je cijeli grad s veseljem isčekivao novu sezonu tog ljetnog festivala.

Prošlogodišnji je posebno oduševio cijeli organizacijski tim. Tada su prvi puta uputili javni poziv na koji su građani prijavljivali zidove svojih zgrada koje su željeli vidjeti oslikane.

“Prijavnice su nas naprosto preplavile, dva tjedna smo danonoćno obilazili prijavljene lokacije, i bilo nam je užasno teško odlučiti se za njih šest”, priznaje Dahna, dodajući da ih i mimo festivalske sezone građani zovu da dođu oslikati baš njihovu zgradu.

Posebno ističe interakcije građana za vrijeme nastanka samih murala.

"Prolaznici redovito imaju puno toga za reći umjetnicima, susjedi donose sokove i kekse... Stvara se pravi život oko nastajanja murala," kaže Dahna. Sam festival je postao izvrsna platforma za upoznavanje i povezivanje s umjetnicima iz Hrvatske, ali i svijeta.

Re:Think je uspio da se Siščani i Siščanke intimno vežu za murale, počinju ih doživljavati “svojima.” Postali su nove točke susreta, sastajanja i orijentacije u gradu te istinski dio sisačke svakodnevice."

Volim murale jer me razvesele dok prolazim gradom

Ivana kaže da joj je teško odabrati najdraži jer je vezana za mnoge od njih. "Neki su mi dragi zbog same simbolike ili izvedbe, a neki naprosto zato jer me razvesele dok prolazim kvartom.”

Ipak izdvojila ih je nekoliko. Prvi je "Soul" Robina Abramovića (Bambsy). Mural prikazuje ženski portret sličan Che Guevarri, koji je autor došao napraviti i drugi put nakon što je prvi mural uništen grafitima ekstremnih ljevičara, a zatim i desničara.

Kao drugi je istaknula mural "Totem" Farida Ruede koji se nalazi uglu Čuligove ulice. Meksičkog umjetnika koji stoji iza ovog šarenog prikaza životinja, govori Ivana, upoznala je sasvim slučajno u Ljubljani godinu prije nego što je došao u Sisak pa je čak dobila priliku izabrati skicu za rad.

Treći mural koji je izdvojila je rad Albe Miočev iz 2019. koji prikazuje ženski portret koji ju podsjeća na majku, a i nalazi se blizu zgrade u kojoj majka odrasla.

Nažalost, upozorava Dahna Prskalo Peco, u potresu je nekoliko murala uništeno ili oštećeno.

“U vrijeme najgoreg udara bila sam vani i promatrala fasade u Prvoj ulici kako se urušavaju na cestu. Gledala sam zabate kako se mrve kao pijesak. Odmah sam shvatila da je situacija zaista loša”, kaže Dahna koja kao i većina Siščana četiri glavne gradske ulice ne naziva službenim imenima već jednostavno Prva, Druga, Treća i Četvrta.

“Zasad znamo", nastavlja, "da smo bez dva murala nepovratno ostali: bez Lunarovih razigranih oblika pored Glazbene škole koja je stravično nastradala, i bez Chezovog zida u ulici Ferde Hefelea".

Festival ide dalje kroz koncept "Ranjeni zidovi"

Mural Melinde Šefčić je također na teško pogođenoj zgradi, čija je sudbina i dalje neizvjesna, izvijestila je Dahna dodajući kako još uvijek obilaze murale, pa će stvarnu sliku imati tek kada se tlo konačno smiri.

Sad se s autorima stradalih murala dogovara da dođu na iduće izdanje festivala kako bi tu emociju prenijeli na nove plohe.

“Re:Think je od početka krenuo s naumom da stvori pravu galeriju na otvorenom”, govori Dahna koja je uvjerena da će "nakon ovog užasa zagristi još deset puta jače nego dosad".

Tlo se još uvijek trese i pitanje je kada će prestati, međutim Dahnu i cijeli tim to ne sprječava u planiranju nadolazećeg festivala.

“Fokus će biti usmjeren na zacjeljivanje grada, fizičko i mentalno, kroz koncept koji će se zvati 'Ranjeni zidovi'. Ovogodišnji murali će biti naši psihološki čuvari, vizualni podsjetnici na to da će sve biti dobro”, kaže.

Sisak čeka dug put povratka u normalno i zacjeljivanja rana, a tim putem će, dodaje, kročiti i Re:Think želeći ga građanima učiniti što ljepšim i ugodnijim,

Dahna vjeruje da će upravo kultura biti ključni pokretač razvitka i ozdravljenja. Glavni moto nadolazećeg Re:Thinka bit će “Glavu gore!”, kaže organizatorica festivala, uvjerena da će umjetnost ljudima pružiti utjehu kako bi iz cijele situacije izašli bolji i snažniji.