Kada i kako su počeli prosvjedi u Srbiji

Dan nakon nadmoćne pobjede Aleksandra Vučića u prvom krugu predsjedničkih izbora u Beogradu navečer se okupilo više tisuća većinom mladih ljudi na Prosvjedu protiv diktature, kako je na društvenim mrežama nazvan ovaj skup. Prosvjed se pretvorio se u miran mimohod središnjim gradskim ulicama tijekom kojeg je pristizalo sve više ljudi, a mnogi od njih tijekom prosvjeda dijele na društvenim mrežama snimke uživo s ulice pozivajući da se prosvjeduje mirno, bez incidenata, nasilja i rušenja. Pojedini beogradski elektronički mediji objavili su da su zgrade Skupštine i vlade Srbije gađane jajima i bocama.

Okupljeni na facebook-grupi Prosvjed protiv diktature, sudionici su poručili da sve dok se ne proglase službeni rezultati postoji šansa za drugi krug te da 'ništa nije završeno', otvoreno sumnjajući u regularnost izbora. Uz zviždaljke i skandiranje 'Vučiću, lopove', 'Krađa', 'Gotov je!', 'Nećemo te, Vučiću', 'Ostavke' i slično, skup je organiziran bez stranačkih obilježja i govornika, uz poruke da se 'samo na ulici može nešto uraditi'.

To je bio tek početak kontinuiranih protesta na ulicama Beograda, koji su u jednom trenutku narasli i do skoro sto tisuća okupljenih, a traju i danas. Zabilježeni su i protesti u drugim gradovima Srbije, poput Novog Sada i Kragujevca.

Zbog čega ljudi prosvjeduju

Otkako je na vlast u Srbiji došao SNS (Srpska napredna stranka) Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, koji su na početku zauzimali pozicije predsjednika države i potpredsjednika vlade pa premijera, sve strukture i razine vlasti sustavno su premreženi kadrovima vladajuće stranke i bliskih koalicijskih partnera poput stranke Ivice Dačića. Neovisno o kompetencijama, obrazovanju i sposobnostima, naprednjaci su postavili svoje ljude na sve moguće pozicije, a zapošljavanje u javnoj upravi moguće je samo uz odobrenje SNS-a. Također je i velika većina medija dovedena pod kontrolu Vučićeve stranke, a neki - poput državnog RTS-a i privatnog Pinka - otvoreno agitiraju u korist naprednjaka te demoniziraju sve kritičare režima. Pored toga, Vučićeve neoliberalne ekonomske reforme dovele su do minimalnog gospodarskog rasta, znatno nižeg nego u državama u okruženju Srbije te rezultirale rezanjem mirovina i plaća i dodatnim padom standarda ionako osiromašenih građana Srbije.

Koliki socioekonomski očaj vlada u Srbiji, svjedoči i potresna priča radnika tvornice Guša koji se ubio na radnom mjestu tijekom predsjedničke kampanje ostavljajući oproštajno pismo u kojemu objašnjava da već mjesecima nije primio plaću, što su pak iz SNS-a okarakterizirali kao podvalu opozicije. Cijela je kampanja pak protekla u atmosferi pritisaka na ljude da moraju glasati za Vučića, koji je pak bio medijski sveprisutan dok se protukandidate u većini medija ignoriralo.

Socijalna isključenost, ekonomska bijeda, opće rašireni klijentelizam, propagandni teror vlasti bliskih medija i dojam da je Srbija postala privatno leglo Aleksandra Vučića navode se kao ključni razlozi koji su pokrenuli ovaj val prosvjeda.

Tko prosvjeduje i koliko ih je

Prvi je prosvjed organiziran preko Facebooka i pokrenuli su ga studenti i mladi kojih se okupilo desetak tisuća. No prosvjedi protiv 'Vučićeve diktature', kako to kažu prosvjednici, ubrzo su privukli mnogo širi presjek društva - sindikate, ljude srednje i starije generacije koji su devedesetih marširali protiv Miloševićeva režima, očajne radnike, pa čak i potplaćene policajce. Službene brojke sustavno umanjuju broj prosvjednika te navodi da ih se okuplja tek par tisuća iako su prosvjedi u jednom trenutku narasli do impozantnih veličina, što se može vidjeti po snimkama koje se šire društvenim mrežama. Na nekim prosvjedima u Beogradu sigurno je bilo i više od 100 tisuća ljudi, no prave brojke doista je teško procijeniti, jer su prosvjedi koncipirani kao šetnja gradskim ulicama, tako da broj prisutnih raste tijekom tih marševa. Neprijeporno je pak da je broj okupljenih koje u javnost plasiraju institucije vlasti mnogo manji od stvarnog broja antivučićevskih demonstranata.

Kako prosvjede tretiraju srpski, a kako svjetski mediji

S obzirom na to da je većina srpskih medija pod kontrolom Aleksandra Vučića, na što odavno upozoravaju i organizacije poput OSCE-a, prosvjedi su isprva ignorirani, kao da se uopće ne događaju. Nakon što su se nastavili danima, u Dnevniku RTS-a o njima se počelo izvještavati kratkim prilozima emitiranim nakon 20. minute centralnog dnevnika te su očito smišljeno minorizirani. Komercijalne televizije većinom su se slično ponašale, s time da su se upustile i u demoniziranje prosvjednika kao dirigiranih izvana i organiziranih od neprijatelja Srbije, kako se moglo čuti na Pinku i Happy TV. Zbog svega toga, informacije o protestima najviše se prenose društvenim mrežama, no na njima se nalaze i brojne dezinformacije i fotomontaže, odnosno fake news, za širenje kojih prosvjednici optužuju 'SNS botove', tj. izvrsno organiziranu vojsku internetskih trolova koji u komentarima članaka i po društvenim mrežama već godinama plasiraju postove u kojima se veliča Aleksandar Vučić.

Svjetski su mediji pak većinom usputno zabilježili antivučićevske prosvjede, no nisu dobili ni približno isti tretman kao pobune protiv Slobodana Miloševića devedesetih.

Što o svemu kaže Aleksandar Vučić, a što opozicija

Novoizabrani predsjednik prvih se dana nije oglašavao u vezi prosvjeda, a onda je zauzeo dobrohotnu pozu i poručio kako će on učiniti sve prosvjedi prođu mirno, jer i to je dio demokracije. 'Nitko nije intervenirao, dozvolili smo im da prosvjeduju. Kada imate sva prava na protest protiv nekoga bez bilo kakve smetnje i intervencije, to je znak demokracije. Veoma sam ponosan na to. Ako pažljivo pročitate sve primjedbe protiv mene vidjet ćete da je to više ili manje osobna mržnja', bila je jedna od prvih Vučićevih izjava o protestima. Nakon tjedan dana protesta ih na pitanje novinara nije htio komentirati ustvrdivši da ima previše posla i 'ne zna gdje mu je glava'.

Onda je 16. travnja ponovio da je važno kako sve prolazi mirno, ali i optužio opoziciju da želi 'provesti makedonski scenarij' odnosno rušenje vlasti. Dodao je i da je dio prosvjednika instruiran izvana. Opozicija je pak manje-više isključena s protesta građana, koje nominalno podržava.

Koja je perspektiva prosvjeda protiv Vučića

Preko uskrsnih blagdana protesti su malo oslabjeli, ali su se ovaj tjedan ponovno nastavili s novom energijom. I dalje vlada medijska blokada te se ne može očekivati da će Vučić ikako popustiti i prihvatiti dijalog s prosvjednicima, nego se nada da će se s vremenom jednostavno izmoriti. To i jest najrealniji scenarij, no ovi su protesti pokazali da u Srbiji postoji jedna posve nova generacija demokratski nastrojenih građana koji su duboko nezadovoljni stanjem u državi i apsolutnom vlašću Aleksandra Vučića. Kao i u slučaju Slobodana Miloševića, trebalo je nekoliko valova protesta da se on sruši, a ovo što se proteklih tjedana događa u Beogradu i drugim gradovima Srbija može dakle biti početak Vučićeva kraja.