Hrvatski partner u projektu besplatne pravne pomoći je litavsko ministarstvo pravosuđa koje je u Zagrebu, zajedno s hrvatskim kolegama, organiziralo konferenciju na kojoj je potrebno utvrditi sve prednosti i mane tog sustava.

'Sustav pravne pomoći temelj je ostvarivanja Hrvatske kao pravne države. On je u skladu s Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i razvija osjećaj svijesti i solidarnosti za one koji si zbog financijskih problema ne mogu priuštiti pravnu pomoć', rekla je Sandra Artuković. Kaže da je Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći uveo sustavno rješenje koje ne pomaže samo pred sudom, nego je važno za cijeli pravni sustav.

Artuković ocjenjuje da je sustav pravne pomoći dobar i statističkim podacima potkrepljuje tvrdnju da građani sve češće prepoznaju taj oblik državne pomoći: 'U 2009. godini dobili smo 3.800 zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, od čega je udovoljeno njih 2.900. Godine 2010. stiglo je 4.200 zahtjeva, a odobreno je 3.500, a 2011. godine stiglo je čak 6.000 zahtjeva, od čega je prihvaćeno 5.500.'

Zamjenica ministra ističe da se ovaj zakon primjenjuje na sve nas i da se vidi koliko je Hrvatska pravna država upravo po tome koliko je država spremna pomoći najslabijima.

Kristijan Turkalj iz Ministarstva pravosuđa kaže da je cilj da se postigne stopostotni učinak u pružanju pravne pomoći i kaže da je prošle godine došlo do povećanja pomoći od 35 posto, a rata odbijenih zahtjeva pala je na sedam posto.

Zamjenik ministra pravosuđa Litve Tomas Vaitkevičius ukazao je na jednu od važnih posljedica dobrog funkcioniranja sustava za besplatnu pravnu pomoć: 'Investicije u pravni sustav rezultiraju krucijalnim benefitima u raznim područjima društva. Profesionalna pravna pomoć skraćuje sudske postupke i umanjuje mogućnost pogrešaka. Realizacija pravde može spriječiti troškove u drugim dijelovima pravnog sustava.'

Dopredsjednik Hrvatske odvjetničke komore Mladen Klasić kaže da je potrebno bar desetak godina da sustav normalno 'prohoda' i da su problemi prvih godina normalni. 'Građani kojima je odbijena pomoć, odbijena je zbog imovinskih kriterija ili zbog toga što profesionalac ocijeni da nije izgledno da građanin dobije pravnu bitku na sudu', rekao je Klasić i istaknuo da nemaju podataka da je ijedan odvjetnik odbio pružiti pravnu pomoć.

Klasić kaže da se građani sve više javljaju tražeći pravnu pomoć u postupcima vezanim za prekidanje radnih odnosa, ali da inače u vrsti pravnih predmeta nema specifičnosti.

Kristijan Turkalj pojasnio je da građani koji dobiju pravnu pomoć mogu birati odvjetnike koje žele, a država im zatim plaća usluge 50 ili više posto niže od propisane odvjetničke tarife.

'Prvi kriterij za dobivanje besplatne pravne pomoći je područje prava za koje netko treba pomoć. Većinom je riječ o građanskom, upravnom i kaznenom postupku. Drugi kriterij je imovinsko stanje prema kojem se vidi je li toj osobi pomoć potrebna. Ako netko ima, uz prvu nekretninu, i vikendicu ili automobil skuplji od sedam tisuća eura, onda se procjenjuje da osoba ima dovoljno sredstava da sama plati odvjetnika, osim u slučaju da netko ulazi u postupak s, primjerice, nekom bogatom korporacijom ili bankom koja ima tim od dvadeset odvjetnika ili slično, pa je građanin u tom slučaju gotovo nemoćan sa svojim sredstvima', kaže Turkalj.

Kada je građaninu potrebna pravna pomoć, može se obratiti odvjetniku, nevladinoj udruzi ili pravnoj klinici. Zahtjev se zatim podnosi uredu državne uprave u Županijama. Država ima 21 ured uz nekoliko podružnica, a zahtjevi su dostupni na sudovima, uredima socijalne skrbi, na internetu itd. Građanin u zahtjevu od tri-četiri stranice odgovara na tri osnovna pitanja o svome identitetu, koja ga pravna stvar muči i kakvo mu je imovinsko stanje.

Podatak o tome koliko je država do sada potrošila na pravnu pomoć građanima, nismo uspjeli saznati.