Političko vodstvo Hrvata u Srbiji osudilo je u ponedjeljak nijekanje hrvatskog jezika u udžbenicima gramatike za učenike osmih razreda, ističući da stoga ne trebaju čuditi negativni stavovi mladih u Srbiji o Hrvatima
Hrvatski jezik u Srbiji ne postoji, upozorio je u izjavi predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov, dodajući kako je to „vrh ledenoga brijega društvenoga konteksta koji uvelike opterećuje položaj Hrvata u Srbiji“.
Kako prenosi tjednik Hrvatska riječ, u udžbeniku gramatike skupine autora „S reči na dela“ za učenike osmih razreda navodi se da srpski, slovenski, makedonski i bugarski jezik pripadaju skupini južnoslavenskih jezika, „a da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski“.
vezane vijesti
Premda se time negira postojanje hrvatskoga jezika, ovaj udžbenik odobrio je Zavod za unapređivanje obrazovanja i odgoja Srbije, navodi Hrvatska riječ, koja u tome povodu obratila mjerodavnim državnim tijelima.
„U svezi s objašnjenjem pojmova lingvistički jezik i politički jezik smatramo da je na piscima udžbenika da to objasne. O tome ima dovoljno u udžbenicima, a tu su i stručnjaci za srpski jezik u Zavodu da provjere udžbenike", navodi se među ostalim u odgovoru Odbora za standardizaciju srpskog jezika upućenom tjedniku Hrvatska riječ.
„Naš jezik obrazovni sustav Ministarstva prosvjete Srbije niječe. Nemojmo se čuditi stavovima djece obrazovanih iz ovakvih udžbenika“, priopćio je u tome povodu DSHV na svojemu službenom Twitter nalogu.
Koliko se negativnosti u Srbiji pripisuje onome što ima hrvatski predznak, predsjednik te stranke Žigmanov ilustrira primjerom proglašenja bunjevačke ikavice službenim, nehrvatskim jezikom u Subotici, na sjeveru Vojvodine, u svibnju ove godine.
„Paradoksalno je to da se u Srbiji osporava hrvatski, koji je jedan od jezika Europske unije, a status službenog jezika dodjeljuje se takozvanom bunjevačkom jeziku, koji nigdje u svijetu nije priznat i ne može biti priznat u punom značenju te riječi. To je paradoks koji mi ovdje u Srbiji živimo“, navodi on.
Kako dodaje, nijekanje samostalnosti hrvatskoga književnog jezika postoji kao trend, koji se i u političkom i kulturnom kontekstu u Srbiji gotovo kontinuirano pojavljuje kada su u pitanju vladajuće strukture.
„Negativna slika o hrvatstvu tako se produbljuje - sve što dolazi iz Hrvatske je upitno ili manje vrijedno, čak nepostojeće. To je naravno daleko od istine, ali dio je naših ideologijskih okvira u kojima živimo“, zaključio je Žigmanov.
