Osim što tražio novo suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem Sanaderova obrana u žalbi, predanoj zagrebačkom Županijskom sudu, predlaže i blažu zatvorsku kaznu od desetogodišnje na koju je bivši premijer osuđen u studenom prošle godine.

Obrazlažući tu presudu sudac Ivan Turudić Sanadera je opisao kao ratnog profitera, ali i osobu što je zbog zadovoljenja najnižih potreba izdala nacionalne interese. No, u opsežnom obrazloženju Turudić je naveo da su Sanaderovim nedjelima pridonijeli i njegovi suradnici iz vlade i predsjedništva HDZ-a.

Sanaderovi odvjetnici Čedo Prodanović, Jadranka Sloković i Goran Suić u žalbi tvrde da bi ta presuda trebala biti pobijena, a suđenje ponovljeno zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali i odluke o kazni.

Obrana najspornijim drži što je sud odbio niz njihovih svjedoka, a bezrezervno poklonio vjeru "neistinitim iskazima" ljudi koji su teretili Sanadera. Među njima su najvažniji bivši riječki tajkun Robert Ježić koji je posvjedočio da je Sanader preko njegovih inozemnih računa primio pet milijuna eura, odnosno polovinu dogovorenog mita od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija te Drago Vidaković koji je rekao da je vidio kako je čelnik Hypo banke Wolfgang Kulterer Sanaderu na parkiralištu u Klafgenfurtu predao žutu kuvertu.

U opširnom obrazloženju obrana ističe i da ne stoji tvrdnja da je Sanader koristio svoj autoritet kako bi se promijenio međudionički ugovor s Mol-om temeljem kojega je ta tvrtka preuzela upravljačka prava u Ini.

Žaleći se na visinu kazne obrana smatra da je sud bio prestrog i da u dovoljnoj mjeri nije cijenio Sanaderove olakotne okolnosti, među kojima je i sudjelovanje u Domovinskom ratu. Turudić, naime, na Sanadera nije primijenio uobičajenu praksu ublažavanja kazne zbog ratnih zasluga ističući da je ratno stanje iskoristio za vlastito bogaćenje, ali i da je svoje "uske, osobne interese stavio iznad interesa Hrvatske".