Postignut je napredak na brojnim tehničkim pitanjima, a dvije strane su se usuglasile i o nastavku dijaloga Normandijske četvorke (francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemačka kancelarka Angela Merkel, ruski predsjednik Vladimir Putin i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij) u proljeće 2020. godine. Dogovoreno je primirje u istočnoj Ukrajini do kraja 2019. godine i razmjena svih preostalih zarobljenika, ali su ostavili osjetljivo pitanje statusa pobunjenih regija za buduće razgovore.

Međutim od izbijanja sukoba u Ukrajini dogovoreni su deseci prekida vatre i nijedan nije uspio, tako da je malo optimista koji vjeruju da će se baš ovaj održati. Analitičari smatraju da Moskva koristi konstantno podgrijavanje rata na granici razdvajanja kao sredstvo pritiska na Kijev te da nije iskrena kada dogovara primirja.

Za Zelenskija, koji se u Parizu prvi put osobno susreo s Putinom, rješavanje sukoba na istoku zemlje prioritet je njegova predsjedništva. Sama najava pregovora s Rusijom stvorila mu je mnoge probleme i etikete izdajnika, tako da je morao povući crvene linije za koje tvrdi da neće prijeći u pregovorima. To znači da neće dopustiti federalizaciju i regionalizaciju zemlje koja bi oslabila centralnu vlast i posljedično državu kako bi dovršio sukob.

Oko 13 tisuća ljudi poginulo je, a oko milijun ih je izbjeglo od 2014. godine, kada su počele borbe između proruskih separatista i ukrajinskih vojnika na istoku Ukrajine. Sukob je izravna posljedica takozvane revolucije na trgu Maidan, u kojoj je srušen ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, blizak Kremlju, i koji je upravo u Rusiji pronašao utočište pred pravosudnim progonom novih vlasti. Nakon rušenja Janukoviča Rusija je anektirala Krim i otvoreno podupire pobunu rusofonog stanovništva u područjima oko Donjecka i Luganska na istoku zemlje.

Sukobi su se smanjili nakon sporazuma iz Minska 2015., ali svakog mjeseca ima žrtava na liniji bojišnice koja se prostire duž 500 kilometara. Zapad i Ukrajina optužuju Moskvu da financira i naoružava pobunjenike, što Rusija niječe, tvrdeći da ima političko-humanitarnu ulogu zaštitnice lokalnog rusofonog stanovništva. Osim toga, Moskva smatra rušenje Janukoviča državnim udarom.

Sporazum iz Minska, koji je potpisan uz posredovanje njemačke kancelarke Angele Merkel i tadašnjeg francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, predviđa povlačenje teškog naoružanja, obnovu kontrole Kijeva nad svojim granicama te izbore, decentralizaciju i specijalni status pobunjeničkih područja Donjecka i Luganska.

Pariški sastanak imao je kao cilj obnoviti napore na provođenju mirovnog sporazuma iz 2015. godine. Merkel je kazala da je sastanak dao novi zamah oživljavanju zamrlog mirovnog sporazuma.

Ukrajina i Rusija nisu se uspjele dogovoriti oko najvažnijih stvari u Parizu. Zelenskij želi prilagoditi raspored provedbe dogovorenih radnji iz sporazuma kako bi se omogućilo Ukrajini da preuzme kontrolu nad svojom granicom s Rusijom prije lokalnih izbora u separatističkim regijama, a Putin želi da se izbori na okupiranim područjima provedu prije povlačenja teškog naoružanja i povratka Ukrajine na međunarodno priznate granice. Moskva istovremeno traži da se pobunjenicima da amnestija jer strahuje od ponavljanja Srebrenice ako se ne usvoji takav zakon.

Ukrajinski predsjednik našao se u središtu afere koja potresa američku politiku kada je predsjednik Donald Trump zatražio od njega da mu pomogne diskreditirati političke protivnike u zamjenu za vojnu pomoć Ukrajini. Ta ponuda predmet je istrage o opozivu američkog predsjednika Trumpa, a stvara neugodnosti i Zelenskiju, kojem je prijeko potreban veći uspjeh kojim će dokazati da nije zalutao u politiku.

Ruski mediji pišu da mu u prilog ide naklonost Putina, ali sastanak u proljeće pokazat će koliko ta naklonost daleko ide. Ako obje strane ostanu ukopane u stavovima i ne bude se išlo preko zacrtanih crvenih linija, teško da će Zelenskij uspjeti postići toliko željeni mir na istoku svoje zemlje.