Izmučena višegodišnjim brutalnim ratom u kojem je većim dijelom bila u defenzivi, ukrajinska vojska je u prijekoj potrebi za vojnicima koji će popuniti rupe nastale velikim žrtvama - koje državni vrh skriva, ali se procjenjuju na više od 120.000 poginulih - i zamijeniti one koji se predugo nalaze na prvoj liniji i zaslužili su odmor. No popunjavanje postrojbi velik je problem, i to ne od jučer. Već duže vrijeme ukrajinski muškarci ne žele ići u borbu, većina zato što ne želi završiti kao topovsko meso, odnosno poginuti ili ostati invalidi, jer danas gotovo da nema osobe u Ukrajini kojoj u ratu nije poginuo član obitelji, prijatelj ili poznanik. Dio njih ne želi u vojsku zato što ne vidi mogućnost pobjede pa rat smatraju besmislenim, a dio njih ljuti se na one koji su mitom kupili oslobođenje od vojne službe, pa onda ni oni ne žele ići na front.

Da bi osigurale dovoljno vojnika, ukrajinske vlasti još su prije donijele odluku kojom se onima između 18 i 60 godina zabranjuje izlazak iz zemlje, a od svibnja je na snazi odluka prema kojoj se svi muškarci između 25 i 60 godina moraju registrirati za moguće novačenje. Da bi se pokušalo osigurati poštivanje te odluke, jedinice za novačenje obilaze ukrajinske gradove i legitimiraju ih na ulicama, u restoranima, javnom prijevozu i slično, a onima za koje utvrde da se nisu sami prijavili uručuju pozive, fotografiraju ih te uzimaju njihove osobne podatke i unose ih u registar, a ponekad ih i izravno odvode u centre za novačenje.

Zbog tih jedinica za novačenje i straha da ne budu poslani na bojište, mnogi ukrajinski muškarci počeli su izbjegavati javna mjesta, druženja, razne proslave ili svadbe, kao i odlaske u trgovinu. Susret s pripadnicima te jedinice završava pozivom da se jave u centar za novačenje, a ako prođu liječnički pregled, idu na temeljnu vojničku obuku u trajanju od 45 dana i mogu očekivati da će u roku od nekoliko mjeseci biti poslani na bojište. Oni koji se ne odazovu pozivu na dolazak u centar za novačenje mogu biti kažnjeni novčanim kaznama, a i kazneno odgovarati.

I dok se neki ukrajinski muškarci skrivaju kod kuće, drugi su mitom došli do medicinske potvrde da ne mogu služiti vojsku ili su, također mitom, osigurali izlazak iz zemlje, piše britanski Guardian, samo jedan od nekoliko zapadnih medija koji su u posljednje vrijeme obradili temu ukrajinskog izbjegavanja odlaska u vojsku. Mito i korupcija u Ukrajini baš i nisu nepoznanica, pa je tako ta država po indeksu percepcije korupcije organizacije Transparency International 116. od 180 promatranih država u svijetu, iako je proteklih godina ostvarila napredak.

Jedinice za novačenje imaju zastrašujuću reputaciju, posebno u Odesi, gdje su poznate po tome da izvlače muškarce iz autobusa ili vlakova i odvode ih izravno u centre za novačenje, piše BBC. Također donosi priču o mladom paru kojem na vjenčanje nije došla polovica pozvanih gostiju, a nisu se odazvali upravo zbog straha od jedinica za novačenje. Jedan od njihovih prijatelja, Maksim, koji kaže da je u ratu poginulo desetak njegovih prijatelja i poznanika, ispričao se za nedolazak strahom od toga da ga ne uhvate i odvedu u centar za novačenje. Kaže da u Ukrajini ima više od milijun policajaca, pa pita zašto bi se on išao boriti ako ti policajci ne idu u rat. Poručuje da se osjeća kao u zatvoru jer je počeo izbjegavati izlaske.

Pripadnici jedinice za novačenje, uglavnom vojnici koji su služili na prvoj liniji, daju drugu stranu medalje. Svjesni su, ističu, toga da ljudi bježe od njih, a neki reagiraju jako agresivno kad ih zaustave te za takve agresivce kažu da nisu dobro odgojeni. Vlad, jedan od časnika koji se borio u nekim od najžešćih bitaka na istočnom bojištu, suzdržava se da ne opsuje i kaže da muškarce koji izbjegavaju novačenje ne može ni zvati muškarcima.

'Što čekaju? Ako ostanemo bez ljudi, neprijatelj će doći u njihove domove, silovati njihove žene, ubiti njihovu djecu', rekao je Vlad za BBC.

Podjele u društvu sve su vidljivije, ne samo između onih koji su služili vojsku i onih koji izbjegavaju novačenje, nego i između prijateljica od kojih neke imaju partnere na bojištu, a druge skrivaju svoje partnere kod kuće. Rasprave o novačenjima prisutne su svugdje, a često u njima dođe do usijanja. Prošli mjesec tako je netko bacio eksplozivnu napravu u dvorište kuće časnika iz centra za novačenje.

U svakom slučaju, situacija za Ukrajinu ne izgleda blistavo, jer čak i ako dobiju svu oružanu pomoć sa Zapada, potrebnu da se obrane, ili čak povrate dijelove okupiranog teritorija, bez ljudi to neće biti moguće ostvariti. A i kada rat završi, koji god bude njegov ishod, može se očekivati da će ostati nepovjerenje i podjele u društvu jer će se desetljećima u budućnosti Ukrajinci dijeliti na one koji su sudjelovali u ratu i one koji su bježali od novačenja, slično kao što se u Hrvatskoj još uvijek, gotovo 30 godina nakon završetka Domovinskog rata, ljudi ponekad dijele po principu: 'A di si ti bio '91.?'