Vijest da Rusi na ukrajinskom ratištu koriste Bulsae-4 pojavila se nakon što su Ukrajinci izviđačkim dronom navodno snimili taj sjevernokorejsku dugodometnu protutenkovsku samohotku na jednom od prednjih sektora bojišnice i to dok je taj sustav bio na otvorenom prostoru.

Snimke sustava navodno uočenog u okolici Harkiva objavljene su kasnije i na društvenim mrežama.

Jedan od ukrajinskih operatera izviđačkih dronova izvijestio je kako je dosad nepoznato vozilo uspjelo ispaliti šest raketa prije napuštanja borbenog položaja u blizini Vovčanska, glavnog bojišta u dvomjesečnoj ruskoj ofenzivi u sjevernoj Ukrajini. Glasnogovornik Operativno-taktičke grupe Harkiv, Vitalij Sarancev, rekao je u razgovoru za televiziju Suspiljne Harkiv kako ne može potvrditi pojavu Bulsae-4 u ruskim postrojbama, ali je dodao da ukrajinske snage intenzivno provjeravaju te navode.

Ne zna se koliko Rusi koriste sjevernokorejskog oružja

Vojni analitičari ocjenjuju da se pojava ovog sjevernokorejskog protutenkovskog sustava donekle očekuje u ruskoj vojsci. Rasprave o ovom sustavu počele su još u rujnu 2023., usred pojačane suradnje između Moskve i Pjongjanga i ruskih nada za oružjem iz globalno izolirane Sjeverne Koreje. Valja podsjetiti da Sjeverna Koreja već neko vrijeme za Rusiju proizvodi streljivo, a navodno i isporučuje balističke projektile pa je samim time i raspoređivanje Bulsae-4 u okupiranim dijelovima Ukrajine moguće.

Stručnjaci smatraju da Bulsae-4 ima specifikacije koje bi ruskoj vojsci mogle biti vrlo zanimljive, a napominju i da bi dolazak sjevernokorejskih vozila popunio prazninu u ruskim redovima koji bilježe stalne gubitke u oklopu i namjenskom naoružanju. Prema nekim neovisnim procjenama, Rusi svaki mjesec u Ukrajini izgube oko 600 vozila različitih tipova i namjene.

Zadrške oko specifikacija

Premda dolazi iz najizoliranije države na svijetu, za sustav Bulsae-4 postoje dostupne specifikacije, no te brojke, temeljene isključivo na izjavama Pjongjanga, treba uzeti sa zadrškom zbog sklonosti Sjeverne Koreje da preuveličava mogućnosti domaće opreme.

Bulsae-4 temelji se na sjevernokorejskom oklopnom vozilu na kotačima M-2010 koje pruža značajnu mobilnost. M-2010 pokreće dizelski motor, isporučujući dovoljno konjskih snaga za kretanje po neravnom terenu i održavanje maksimalne brzine od 90 kilometara na sat. Konfuguracija kotača 6x6 osigurava stabilnost i poboljšava njegovu sposobnost manevriranja u različitim okruženjima, uključujući blato, snijeg i stjenovite krajolike.

Sustav ovjesa vozila dizajniran je da apsorbira udarce o neravne površine, poboljšavajući udobnost tročlane posade i operativnu učinkovitost u radnom dometu od 500 kilometara, što omogućuje kontinuirane operacije bez dodatnog punjenja spremnika s gorivom. Bulsae-4 je derivat sjevernokorejskog oklopnog transportera M-2010 za koji se vjeruje da je inspiriran sovjetskim BTR-80, ali s nekim elementima dizajna preuzetim sa strarijih BTR-60PB. Sustav M-2010, otkriven 2010., u biti je kraći od BTR-80 s uklonjenim drugim setom kotača, a sedam godina od premijere prilagođen je kao osnova za oklopni lanser i dobiva naziv M-2018.

Pogađa protivnički oklop gdje je najosjetljiviji

Bulsae-4 ili M-2018 ima rotacijski lanser projektila postavljen na krov vozila. Ovaj lanser može primiti do osam kontejnera s projektilima opremljenima velikim stabilizatorima za profile napada odozgo, što im omogućuje da pogode protivnička oklopna vozila na njihovim najranjivijim točkama. Projektili imaju učinkovit domet procijenjen između 10 i 25 kilometara i koriste elektrooptički tragač za navođenje, u kombinaciji sa zapovjednim navođenjem putem kabela od optičkih vlakana.

Ovaj sustav podržava ručno navođenje putem videoveze, omogućujući operateru da prilagodi ciljanje i osigura visoku točnost, čak i izvan vidnog polja. Stalni videokontakt omogućuje ponovno ciljanje ako se otkrije meta višeg prioriteta, a također omogućuje i visoku preciznost pri maksimalnom dometu od prvog hica.

Radi samozaštite, postavljena je skupina od tri izbacivača dimnih granata koji se nalaze sa svake strane prednjeg dijela kupole. Dok konkretni detalji o oklopu nisu otkriveni, vozilo je najverojatnije dizajnirano za pružanje osnovne zaštite od vatre iz pješačkog naoružanja i krhotina topničkih granata. Sustav vjerojatno uključuje i osnovnu optiku za ciljanje i potencijalno sofisticiraniju opremu za određivanje udaljenosti za povećanje točnosti. Osim toga, očekuje se da vozilo i pripadajući raketni sustav imaju mjere za zaštitu posade u slučaju nuklearne, biološke ili kemijske opasnosti, kao i laserske prijemnike upozorenja.