Ako pažljivije pogledate snimku, vidjet ćete da u ukrajinskoj politici nema mjesta za slabe. Uvaženi zastupnici redom djeluju kao da su kvalifikacije stjecali zaštitarskim radom po noćnim klubovima, a manje po univerzitetima i civilnim institutima. Postaje jasnije i zašto je u ukrajinskoj politici manje žena, jer borba se očito vodi drugim sredstvima.

Lideri parlamentarnih frakcija, zaraćenih oko novog zakona o statusu ruskog jezika, odbijaju da se raspusti Rada i da se raspišu novi izbori, koji su na rasporedu u listopadu ove godine. Ukrajina je, kao država, zemljopisno podijeljena na zapadni nacionalistički, proeuropski dio i istočni koji gravitira Rusiji. U istočnom dijelu ruski jezik dominira u svakodnevnom govoru, premda su skoro sve istočne regije (izuzev Krima) etnički dominantno ukrajinske, na zapadu zemlje takva se praksa smatra svojevrsnom izdajom nacionalne kulture i ideje emancipacije od Rusije. Pa ipak, političke i svjetonazorske podjele, kao i redovita šaketanja narodnih deputata u parlamentu, dosad nisu ni blizu dovodili do napetosti koja bi bila usporediva s tenzijama koje su na Balkanu rezultirale ratovima.

Promatran izdaleka, ukrajinski parlament može djelovati živopisno, zlobnik bi mogao zaključiti da tamošnji političari barem vjeruju u ono za što se zalažu i da u krvi zarađuju svoj saborski kruh. No ukrajinska politika također vrvi nemoralnim savezima, manipulatorima, pretvorbenim tajkunima, interesnim skupinama koje se predstavljaju kao političke stranke... Ponekad se čini da se ulična gangsterska borba iz 90-ih godina samo prelila u parlamentarnu formu, a vjerojatno bi sociolozi mogli reći pokoju i o drevnoj slavenskoj tradiciji šakačkih obračuna 'selo protiv sela'.