Iskusan političar podrijetlom iz Potenze (Basilicate) na jugu Italije, bivši premijer na čelu koalicije lijevog centra (1970/1972.), Emilio Colombo se uvijek isticao po svome europskome angažmanu.

Potekao iz katoličke akcije kao i brojni političari njegove generacije u politiku je ušao kao 26-godišnjak u ustavnotvornu skupštinu koja je omogućila stvaranje Talijanske Republike 1946. Pošto je prije dva mjeseca umro Giulio Andreotti, odlazak Colomba nestanak je još jednog velikog vođe iz generacije demokršćana poslijeratne Italije.

Emilio Colombo je isprva bio ministar kulture u dobi od 28 godina, a zatim je desetljećima obavljao niz ministarskih dužnosti, od poljoprivrede, trgovine, financija, do odnosa s Ujedinjenim narodima, vanjskih poslova, proračuna i gospodarstva.

Europa je bila u samome središtu njegove političke karijere. Europski zastupnik od 1976., Colombo je bio izabran za predsjednika Europskog parlamenta 1977., te 1979., na prvim euorpskim izborima u lipnju kada je pobijedio s rekordnim brojem glasova.

Nagradu Karlo Veliki, koja se dodjeljuje zaslužnima za promicanje europske integracije, primio je u Aachenu 1979. Colombo je bio doživotni senator od 2003. i sudjelovao je aktivno u političkom životu.