Na tih nekoliko kilometara od ušća Cetine uzvodno - inače podijeljenom u dvije cjeline od kojih je jedna zaštićena 1967. godine, a druga trajnu zaštitu očekuje do kraja ove godine - cvate biznis svih vrsta: nagurali su se deseci rafting-centara i mjesta za iznajmljivanje kajaka i kanua, rijekom paradiraju brojni slabo ili nikako regulirani brodski prijevoznici, okolnim fascinantnim stijenama caruju slobodni penjači, a povrh samog kanjona otprije dvije godine u ponudi je i zipline, odnosno spuštanje na žici.

Omiš ne zaradi ni jednu jedinu kunu

Jedina lokalna prometnica potpuno je začepljena parkiranim autobusima, kombijima i automobilima. Nagomilano smeće sve je češći prizor. Obala rijeke teško je nagrizena nekontroliranom sječom šume i šikare da bi se stvorio prostor za prihvat brodova, čamaca i raftova - a nerijetko vlasnici demonstriraju drskost i postavljaju natpis 'Private' kako bi spriječili kupanje na Cetini. U gornjem toku, u mjestima Trbusi i Blato na Cetini, nelegalno kampiranje na čarobnim riječnim plažama gotovo je svakodnevan prizor.

Da bi apsurd bio potpun, od komercijalnog cijeđenja značajnog prirodnog resursa ovog dijela Dalmacije ni jednu jedinu kunu ne zarađuje grad Omiš, na čijem području se on u stvarnosti nalazi. S druge strane, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Splitsko-dalmatinske županije - u čijoj je nadležnosti cijelo ovo područje i koja izdaje dozvole i koncesijska odobrenja - godišnje uprihodi manje od 300 tisuća kuna. A po njezinim vlastitim procjenama, samo brodovima po Cetini tijekom godine preveze do 100 tisuća ljudi, dok rafting pohodi njih 150 tisuća.

Uzme li se u obzir podatak da spuštanje rafting-brodovima stoji 200 do 250 kuna po osobi, dok tura brodom stoji u prosjeku 50 kuna po čovjeku, jasno je da je Cetina rudnik zlata - ali prije svega za privatnike koji vješto iskorištavaju nesnalaženje nadležnih institucija, ako ćemo tim eufemizmom opisati sasvim vidljivo toleriranje nereda.

Reporteri tportala prilikom obilaska samog kanjona razgovarali su s nekoliko koncesionara koji redom nisu bili raspoloženi za javno nastupanje jer su i sami svjesni da bi se u njihovu radu moglo pronaći poprilično nepravilnosti.

Lov u mutnome

'Imate ljudi koji se bave raftingom skoro dva desetljeća i oni su umjereni i dobro uhodani, no svake godine pojavljuju se novi i oni su u želji za zaradom sve bezobzirniji. Njihova računica je jasna: godišnju koncesiju plaćaju 300 kuna po sjedećem mjestu pa je samo jedno spuštanje niz rijeku dovoljno za otplatiti taj trošak. U prosjeku imaju dva spuštanja dnevno u srcu sezone. I još su toliko drski da prijave manji broj brodova nego što ih u stvarnosti imaju', objašnjava jedan od koncesionara za tportal.

'Sve je vrlo slabo regulirano i lovi se u mutnom: bitno je zauzeti dobru poziciju uz rijeku pa makar to značilo i devastaciju prirode', dodaje on.

Vrlo slična situacija je sa slobodnim penjanjem, za koje je kanjon Cetine dušu dao: na nekoliko mjesta uz cestu penjači osvajaju spektakularne stijene, poslije Paklenice vjerojatno najpogodnije u Hrvatskoj s desecima smjerova. Ni najnovija atrakcija zipline nije ništa manje privlačna turistima, premda ni ona - kako tportal doznaje - još uvijek nema regulirane sve dozvole.

Pokucali smo na vrata omiškog gradonačelnika Ivana Kovačića koji već dvije godine pokušava zavesti red na ovom području. Više ili manje, osim kod dogovora da lokalno komunalno društvo odvozi smeće, nije uspio jer nema nikakvu nadležnost.

'Krivac je Splitsko-dalmatinska županija'

'Najviše nam smeta što ne možemo upravljati prirodnim resursima na svome području, a po totalnoj devastaciji kanjona jasno je da je krivac Javna ustanova Splitsko-dalmatinske županije. Ovo je tipičan primjer zašto se ovlasti moraju spuštati na gradove i općine - uvredljivo je kada nam objašnjavaju da na Cetini vlada red ako svojim očima vidimo da se ne zna tko pije, a tko plaća. Ustanove poput ove jednostavno nije briga', bijesan je Kovačić.

'Nama kao gradskoj vlasti uopće nije do prihoda, niti tražimo dio od tih desetaka milijuna koji se okrenu na ovom području - ali zahtijevamo da se uvede red. Nedopustivo je da se krči obala i otvaraju nelegalni prilazi rijeci, a da ne govorimo o međusobnim svađama i fizičkim obračunima kojima smo svjedočili. Jednostavno smo nemoćni', objašnjava omiški gradonačelnik za tportal.

Ne budi nam teško, objašnjenje smo zatražili i u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Splitsko-dalmatinske županije koja je osim za Cetinu zadužena i za upravljanje prirodnim biserima poput Zlatnog rata na Braču, Paklenih otoka kod Hvara, Modre špilje na Biševu, Brela i Imotskih jezera. Njezin ravnatelj Ivan Gabelica priznaje da 'turistička atraktivnost određenog područja za sobom, nažalost, povlači i devastaciju', no tvrdi da je njegova ustanova dosad podnijela niz prekršajnih i kaznenih prijava.

'U suradnji s lokalnom zajednicom od samih početaka nastojimo regulirati polazišne i izlazne točke za rafting i prijevoz putnika kako bi se devastacija svela na najmanju moguću mjeru, ali zbog kompliciranih imovinsko-pravnih odnosa do sada nismo uspjeli', ne skriva Gabelica.

Koncesije se dijele šakom i kapom

Svejedno, Javnu ustanovu to nije spriječilo da dijeli koncesijska odobrenja šakom i kapom: u ovom trenutku čak 27 privatnika imaju ih za rafting, kajak i kanu, sedam ih je ovlašteno za prijevoz putnika, četiri za iznajmljivanje plovila, dva za ugostiteljstvo i dva za slobodno penjanje. Upravo penjači su posebna priča jer i sam Gabelica priznaje da su izdali dozvole 'premda za sada ne potiču takvu aktivnost'. Razlog? Javna ustanova nema mogućnost pružiti usluge osiguranja od strane HGSS-a ako se dogodi nesreća!

U svom pisanom odgovoru tportalu, ravnatelj Gabelica objašnjava i da su cijene brutalne eksploatacije kanjona Cetine nevjerojatno niske jer je tako propisano cjenikom njegove ustanove 'koja se nastojala voditi socijalnom komponentom i ne opteretiti previše koncesionare'. Očekuje se da će ministar zaštite okoliša ipak konačno donijeti jedinstveni pravilnik i upristojiti ovaj dio svog resora.

'Zbog birokratsko-pravnih zavrzlama do sada se putem koncesijskog odobrenja nije uspio regulirati zipline u kanjonu Cetine koji zasad ima 90 posto potrebnih dozvola, no uskoro bi trebale biti ishođene i preostale’, potvrdio je za tportal Ivan Gabelica koji tvrdi i da je devastacija u kanjonu Cetine u ovom trenutku ipak svedena na realni minimum te da na tome rade njegovi čuvari prirode.

'Nadzor je kontinuiran tijekom cijele godine, a osobito u ljetnim mjesecima kada oni rade danonoćno, sedam dana u tjednu. Problem nam predstavlja županijska cesta Omiš - Kučiće koja prolazi ovim značajnim krajobrazom jer se ne može zatvoriti rampom kako bi se kontrolirao pritisak posjetitelja', objašnjava Gabelica. Svjestan je da broj registriranih mjesta u brodovima i raftingu često ne odgovara stvarnom broju osoba u njima - no javno poziva da se time pozabavi nadležna Lučka kapetanija.

Uglavnom, mic po mic, jednostavno je doći do zaključka da unosna kaubojština na Cetini postojano prkosi redu i zdravom razumu. Barem zasad.