Primjerice poznato je da hijene često svoj plijen neće prvo udaviti, kao lavovi, da bi ga pojele, već će ga rastrgati dok je još živ i svjestan.

No u tom 'okrutnom svijetu' onih koji jedu i onih koji su pojedeni po nemilosrdnosti posebno se ističe golema štipavica, vodeni kukac iz obitelji Belostomatidae, čiji se ubod smatra najbolnijim koji može zadati neki kukac.

Nas ljude, koji kao društvena bića imamo vrlo razvijeno suosjećanje s patnjama drugih, nerijetko i životinja, posebno može zgroziti činjenica da je vodena štipavica svojevrstan psihopat, odnosno da bolnost njenog ugriza nema nikakvu očitu biološku svrhu.

Golema štipavica Lethocerus patruelis pripada porodici Belostomatidae, a opasan je predator koji uhodi te iz zasjede napada i jede vodene rakove, ribe, žabe, vodenjake, zmije, pa čak i manje kornjače. Plijen uglavnom vreba pod vodom, pričvršćena na stapke biljaka, na kojima podsjeća na listove. Naoružana je snažnim nogama punim kukica kojima hvata plijen i čvrstim rilcem kojim ga probada i ubrizgava jaku probavnu slinu. Nekoliko minuta nakon bolnog napada isisava probavljene unutrašnje organe tako da plijen često nestaje pred očima promatrača da bi ga zamijenila samo smežurana koža nalik na ispuhani balon.

Ugriz štipavice, iako je izuzetno bolan, ipak nije opasan za čovjeka.

Najveći primjerci vodenih stjenica, osobito Lethocerus patruelis mogu narasti do 12 cm. Žive na brojnim kontinentima, od Azije preko Afrike do Sjeverne Amerike, uključujući Europu. Belostoma niloticum duga 11 cm najveći je kukac u Hrvatskoj i jedan od najvećih u Europi. Najčešće se nalazi u vodama oko Dubrovnika, u rijeci Ombli. U nekim krajevima Afrike pržene vodene stjenice smatraju se delikatesom.