Prema izračunima znanstvenika, dan će danas trajati samo sedam sati, 49 minuta i 41 sekundu, gotovo devet sati kraće od najdužeg dana u godini, dok, pak, Sunce u arktičkim područjima uopće neće ni izaći.

Valja napomenuti kako zimska kratkodnevica obično 'pada' 21. prosinca, no taj datum varira svake godine zbog blage razlike između vremena koje koristimo i solarnog vremena, zbog koje je svaka četvrta godina prijestupna.

Zemlja se također vrti oko svoje osi, koja je nagnuta za 23 stupnja i 27 minuta u odnosu na ravninu kruženja oko Sunca. Zima nastupa kad je određena polutka, sjeverna ili južna, najmanje izložena Sunčevim zrakama, neovisno o udaljenosti od Sunca. Zima na sjevernoj polutki nastaje se kad je Zemlja najbliže Suncu, dok je tada na južnoj polutki vruće ljeto.

Fizikalno, Sunčeve zrake u zimi padaju pod većim kutom od ravnine kruženja, čime se konstantna energija koju dotična polutka dobiva od Sunca dijeli na veću površinu, što zajedno s većim putem kroz atmosferu koji ta toplina prolazi daje kao rezultat manje primljene topline po jedinici površine i nižu temperaturu, odnosno zimu.

Metereolozi smatraju da stvarnosti više odgovara početak zime prvog prosinca, uzimajući pritom u obzir prosječnu hladnoću zimskih dana, odnosno da meteorološka zima traje do prvog ožujka. Postoje i druga stajališta a vezana za početak zime, pa početak neki vežu za 11. studenoga na Dan Svetog Martina, odnosno da zima traje do Svetog Valentina 14. veljače kada počinje proljeće. 

Zimsku kratkodnevnicu obilježavale su i drevne civilizacije, a jedno od najkarakterističnijih mjesta na svijetu sagrađenih u svrhu proslava solsticija je Stonehenge u  Velikoj Britaniji, gdje se suvremeni druidi okupljaju povodom ljetne dugodnevice i zimske kratkodnevice.

Stonehenge, podignut prije nekoliko tisuća godina, izgrađen je tako da se poklapa s točkom zalaska sunca tijekom zimskog solsticija, a drudi smatraju kako je zimski solsticij  najvažniji dan u godini jer dočekuje 'novo sunce'.