Kako su tako brzo pokorili cijeli Afganistan

Iako su svi stručnjaci upozoravali da afganistanska vlada bez međunarodne vojne pomoći nema šanse opstati, mnoge je iznenadila brzina kojom su talibani osvojili cijelu zemlju. U nedjelju su praktički bez otpora ušetali u glavni grad Kabul, nakon što su prethodno osvojili regionalne prijestolnice, natjeravši predsjednika Ašrafa Ganija na bijeg bez osvrtanja.

Mnogi se slažu u mišljenju da je ključ za munjevitu talibansku pobjedu, a u posljednjih mjesec dana zauzeli su sve velike gradove pod kontrolom vlade, bio u Kunduzu. Bio je to prvi veliki grad koji je pao u ruke talibana nakon nekoliko dana pregovora s plemenskim starješinama. Uslijedio je domino-efekt te su i druga velika središta, poput Kandahara i Herata, pala u njihove ruke također poslije pregovora s lokalnim dužnosnicima.

Afganistan je plemenski organizirano društvo u kojem važnu riječ vode upravo plemenski vođe. Stručnjaci nisu očekivali da će talibani pokušati dogovoriti preuzimanje zemlje mirnim putem, umjesto nasiljem. Mnogi su zanemarili činjenicu da nakon desetljeća rata ljudi žele mir i stabilnost te da im talibani na vlasti mogu to i osigurati. U ovom trenutku manje je važan karakter te vlasti. Također, nepopularna vlada ogrezla u korupciji, zbog talibanske pobune nesposobna uspostaviti efikasnu vlast, nije bila vrijedna prolijevanja krvi. Ako se na djelu ponovi svirepost talibanskog režima iz njihove prve vladavine od 1995. do 2001., nije isključeno to da ubrzo izbije pobuna. No za sada su dobili priliku.

Pad Afganistana u talibanske ruke zapravo je dogovoren u veljači 2020. godine, kada je tadašnji američki predsjednik Donald Trump sklopio sporazum s ekstremističkom skupinom u glavnom katarskom gradu Dohi. Trump je tada dogovorio američko povlačenje iz Afganistana u zamjenu za primirje s talibanima i obećanje da više neće pružati utočište terorističkim skupinama poput Al Kaide.

Trump uopće nije uključio predstavnike Ganijeve vlade u proces pregovora, već im je samo isporučio obaveze koje su morali ispuniti, poput oslobađanja stotina talibanskih zatočenika. Od tog udarca vlada se nije oporavila, a i onako nizak moral u vojsci još je opao. Uvjeti u afganistanskoj vojsci nakon toga brzo su se pogoršali kombinacijom korupcije i nagona za opstankom. Kako je rasla zabrinutost zbog izlaska SAD-a iz zemlje, talibani su počeli slati male skupine boraca pred ispostave koje je kontrolirala vlada u ruralnim područjima, sklapajući dogovore s nižim predstavnicima postojeće afganistanske vlade mitom ili dajući sigurnosna jamstva.

Iako su afganistanski časnici tvrdili da su elitne vojne postrojbe u zemlji ostale predane čuvanju državnih uporišta, bez podrške lokalnih čelnika i vojnog osoblja na terenu, njihovi napori u obrani zemlje na kraju su propali. Ono što treba pratiti je kako će sada talibani s pozicije vlasti upravljati tranzicijom te postupati s političkim suparnicima i onima koje smatraju neprijateljima jer neki tvrde da današnji talibani nisu isti kao oni prije 20 godina. Mnogi strahuju da nisu napustili stari obrazac i da će se brutalno obračunati sa svim neistomišljenicima, a o strahu koji su izazvali govore scene iz kabulske zračne luke toga kako očajni ljudi nastoje napustiti zemlju.

Tko su talibani

Riječ taliban u slobodnom prijevodu s paštunskog jezika znači 'učenik'. Pokret je nastao početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u sjevernom Pakistanu nakon povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana. Pretežno paštunski pokret pojavio se u vjerskim sjemeništima uglavnom financiranim novcem iz Saudijske Arabije. Propovijedaju tvrdokoran oblik sunitskog islama, ekstremniji od onoga na snazi u zemlji koja im je izvezla ideologiju.

U paštunskim područjima Pakistana i Afganistana talibani su obećali ponovno uspostavljanje mira i sigurnosti nakon godina rata, kao i provedbu njihove stroge verzije šerijata ili islamskog zakona. Iz uporišta u jugozapadnom Afganistanu brzo su proširili svoj utjecaj. U rujnu 1995. zauzeli su pokrajinu Herat, koja graniči s Iranom, a točno godinu kasnije zauzeli su afganistansku prijestolnicu Kabul, rušeći režim predsjednika Burhanudina Rabanija, jednog od osnivača afganistanskih mudžahedina koji su se opirali sovjetskoj okupaciji.

Afganistanci, umorni od mudžahedina i sukoba nakon istjerivanja Sovjeta, općenito su pozdravili dolazak talibana. Njihova rana popularnost uvelike je bila posljedica njihova uspjeha u suzbijanju korupcije i bezakonja. Tako su znatno unaprijedili stanje sigurnosti u zemlji, što je potaknulo rast ekonomije.

No talibani su se brutalno obračunavali sa svima koji nisu u skladu s njihovom verzijom islama. Uveli su stroge kazne na osnovi strogog tumačenja šerijatskog prava - poput javnih pogubljenja osuđenih ubojica i preljubnika te amputacija za one koji su proglašeni krivima za krađu. Muškarci su morali puštati bradu, a žene su morale nositi sveobuhvatnu burku.

Talibani su također zabranili televiziju, glazbu i kino te nisu odobravali odlazak djevojčica u dobi od 10 i više godina u školu. Optuživani su za različita kršenja ljudskih prava i kulturocid. Jedan od zloglasnih primjera toga zbio se 2001. godine, kada su započeli uništavanje kipova Bude u središnjem Afganistanu, unatoč bijesu međunarodne zajednice.

Tko stoji iza talibana

Osim što je u ideološki okvir pokreta ugrađen saudijski novac, stručnjaci smatraju da je glavni igrač zaslužan za nekontroliranu ekspanziju talibana - Pakistan. Vodeći dužnosnici te zemlje u više navrata poricali su da su arhitekti izgradnje talibanske mreže, ali nema sumnje u to da su se mnogi Afganistanci koji su se pridružili pokretu u njegovim počecima školovali u medresama u Pakistanu.

Pakistan je također bio jedna od samo tri zemlje, uz Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), koje su priznale talibane dok su bili na vlasti u Afganistanu. Ujedno je zadnja država koja je prekinula diplomatske veze s tom grupom.

U jednom trenutku talibani su se oteli kontroli i zaprijetili destabilizacijom Pakistana iz područja koja su kontrolirali na sjeverozapadu. Jedan od međunarodno najeksponiranijih napada pakistanskih talibana dogodio se u listopadu 2012., kada je učenica Malala Jusafzai ustrijeljena na putu kući iz škole u gradu Mingori.

Velika vojna ofenziva dvije godine kasnije, nakon masakra u školi u Pešavaru, uvelike je smanjila utjecaj grupe u Pakistanu. Najmanje tri ključne osobe pakistanskih talibana ubijene su u napadima američkih bespilotnih letjelica 2013. godine, uključujući vođu pakistanskih talibana Hakimulu Mehsuda.

Kakvo značenje ima povratak talibana na vlast u odnosu na međunarodni terorizam

Nema sumnje u to da će pobjede talibana u Afganistanu dati poticaj islamskim ekstremistima diljem svijeta, bilo da je riječ o Al Kaidi, Islamskoj državi, borcima u Mozambiku i Siriji ili džihadističkim simpatizerima na Zapadu. Iz Velike Britanije već stižu upozorenja da se ne smije dopustiti to da Afganistan ponovno postane poligon za proizvodnju terorista.

Talibani iz Afganistana privukli su pažnju svijeta na sebe nakon napada na tornjeve Svjetskog trgovačkog centra (WTO) 11. rujna 2001. u New Yorku. Uslijedila je invazija SAD-a na Afganistan nakon što su talibani optuženi da su osigurali utočište glavnim osumnjičenima za napad - Osami bin Ladenu i njegovu pokretu Al Kaidi.

Vojna koalicija predvođena SAD-om pokrenula je napade u Afganistanu 7. listopada 2001., a do prvog tjedna prosinca srušen je talibanski režim. Tadašnji vođa grupe, mula Omar i drugi visoki dužnosnici, uključujući Bin Ladena, izbjegli su zarobljavanje unatoč jednoj od najvećih potraga za ljudima na svijetu. Mnogi visoki talibanski čelnici navodno su se sklonili u pakistanski grad Kvetu, odakle su vodili talibane. No postojanje onoga što je nazvano 'šura u Kveti' (šura, plemenski sastanak, op.a.) poricao je Islamabad.

Unatoč sve većem broju stranih vojnika, talibani su postupno povratili, a zatim proširili svoj utjecaj u Afganistanu, čineći ogromne dijelove zemlje nesigurnima. Nada u pregovarački mir podignuta je 2013. godine, kada su talibani objavili planove za otvaranje ureda u Kataru. No nepovjerenje sa svih strana ostalo je veliko i nasilje se nastavilo.

U kolovozu 2015. priznali su da su više od dvije godine prikrivali smrt vođe mule Omara, navodno zbog zdravstvenih problema preminulog u bolnici u Pakistanu. Sljedećeg mjeseca grupa je izjavila da je ostavila po strani tjedne borbe i okupila se oko novog vođe, mule Mansura, zamjenika mule Omara.

Otprilike u isto vrijeme talibani su prvi put od poraza 2001. godine preuzeli kontrolu nad glavnim gradom pokrajine, strateški važnim Kunduzom. Mula Mansur ubijen je u napadu američke bespilotne letjelice u svibnju 2016., a zamijenio ga je zamjenik Mavlavi Haibatulah Ahundžada te i dalje kontrolira grupu.

Stručnjaci smatraju da je Al Kaida i dalje prisutna na terenu u Afganistanu. No za sada se ne može dati jednoznačan odgovor na to kakav će stav zauzeti talibani prema Al Kaidi ili drugim islamskim ekstremistima posvećenim međunarodnim kampanjama nasilja sa sjedištem u Afganistanu. Nije jasno ni kako će Al Kaida reagirati na nedavne događaje. U sporazumu iz Dohe talibani su obećali da neće pružati utočište međunarodnim terorističkim organizacijama. No slavu pobjede nad još jednom velikom silom neće lako odbaciti i na tom valu sigurno će zajahati i mnogi teroristi.

Ipak, talibani su primarno afganistanski pokret sa snažnim lokalnim etničkim i nacionalističkim elementom čiji je cilj nametnuti rigoroznu vjersku vlast u zemlji. Ako žele kakvo-takvo međunarodno priznanje, minimum uvjeta je taj da ne budu rasadnikom terorista kao u prošlosti. Stručnjaci iz Atlantskog vijeća smatraju da bi Afganistan uskoro mogao postati opasniji za SAD nego što je bio prije 11. rujna. Afganistan predvođen talibanima, koji teroristima iz cijelog svijeta pružaju utočište na način da slobodno koriste društvene medije i druge internetske platforme kako bi eksponencijalno ojačali svoju sposobnost planiranja, organiziranja, novačenja i provođenja operacija u SAD-u i drugdje, velika je sigurnosna prijetnja.

Što pobjeda talibana u Afganistanu znači za međunarodnu politiku i SAD

Pobjeda talibana u Afganistanu velik je poraz SAD-a i Zapada jer su u posljednjih 20 godina uložili u tu zemlju golemu snagu i energiju, brojne ljudske živote i na desetke milijardi dolara, da bi se nakon njihova odlaska sve vratilo na početak. Mnoge kaotično povlačenje SAD-a iz Afganistana podsjeća na poraz u Vijetnamu i bježanje iz Saigona. Afganistanci koji su radili kao prevoditelji američkim snagama i pomagači zapadnih organizacija sada se suočavaju s izvjesnom odmazdom.

Rat u Afganistanu pokrenuo je američki predsjednik George W. Bush, a podržala ga je većina Amerikanaca nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. I predsjednici Barack Obama i Donald Trump željeli su prekinuti sudjelovanje SAD-a u sukobu, ali nisu uspjeli. Biden je potvrdio odluku o povlačenju koju je donio Trump, ali sve je to šlampavo izvedeno i rezultiralo je brzim porazom afganistanske vojske unatoč američkoj obuci i vrhunskoj vojnoj opremi.

Sada će ključni procesi u Afganistanu biti izvan kontrole Washingtona. Talibani ovoga puta žele ostvariti međunarodni legitimitet, što će vjerojatno rezultirati pokušajima uspostave trgovačkih veza s Kinom, Pakistanom, Iranom i zemljama srednje Azije kako bi se osigurale stalne opskrbe hranom i vojnom opremom. Na međunarodnom planu povlačenje SAD-a nanijet će štetu Bidenovoj vjerodostojnosti kada bude govorio o demokraciji i ljudskim pravima kao središnjem dijelu svoje vanjskopolitičke agende. Status SAD-a kao međunarodnog hegemona nepovratno je narušen - ako je i ostalo imalo iluzije da još uživa takav status. Kina, Rusija i Iran bez sumnje su jako zadovoljni ovim ishodom te bi ih ovaj razvoj događaja mogao ohrabriti da se upuste u rizičnije i agresivnije ponašanje.