U uvodu razgovora sa SMS Deutschom, autorom Drivea, kazao je kako ga kod kuće svi zovu Dado, a da se kao umjetnik predstavlja samo prezimenom.

'Damir ne postoji. Jedino me u Bosni zovu Damire', kazao je Urban.

Na opservaciju autora emisije da ni Gibonnija nitko ne zove Zlatan osim njega Urban je dodao 'o, pa to je uvreda, mislim da mu se od toga diže kosa na glavi'.

Upitan je li on alter ili mainstream kazao je da bilo što da odgovori da bi sebe ograničio.

'Mislim da sam u glavi i načinu rada alter, ali da sam u prihvaćenosti mainstream. Nisam ništa promijenio ništa od stavova i načina rada od vremena kad sam bio lud kao puška, ali glazba je ostarjela sa mnom, stvari koje slušam se mijenjaju. Jedno sam i drugo', dodao je Urban.

Razgovor je potom otišao u smjeru prva dva samostalna albuma 'Otrovna kiša' i 'Žena dijete' koje je producirao Dragan Lukić Luky, a u bendu je bio Ljubo Silić. Upitan kako danas gleda na te albume Urban je rekao da nije dobar kritičar i da bi on to sve zapalio i da nestane.

'Ali ako želim biti realan i objektivan i uzmem u obzir u kakvom sam tada stanju bio zdravstvenom i psihofizičkom, način na koji sam radio s ljudima i koliko sam znanja imao mislim da je ispalo bolje nego što se moglo dogoditi. I sreća me poslužila, imao sam super suradnike. Uz intuiciju i instinkt za preživljavanjem ispalo je dobro', kazao je Urban.

Odgovarajući na potpitanje otkrio je što se sve događalo.

'Na pola djelovanja Laufera sve se počelo intenzivno događati i nisam bio spreman na to. Nismo bili samo popularni nego se meni kao mladom čovjeku dogodilo da mi ljudi pripisuju mesijanske stvari što je suludo. Nije se problem tada izgubiti. Putovalo se puno, svirala su se po dva koncerta dnevno, sami smo vozili. Uvjeti su bili katastrofa. Danas bi se da tako radim raspao, ali kad si mlad možeš sve podnijeti. Mlad si ne znaš jesi li ono što misliš da jesi ili si ono što ljude misle da jesi i nije se problem izgubiti', naveo je Urban.

Objasnio je potom što je uslijedilo.

'U tom trenutku čovjek potegne za određenim stvarima misleći da će proširiti svoje umjetničke horizonte, možda se to i dogodilo, ali je minus toliki da se to sigurno nije isplatilo. Čovjek posegne za stvarima na koje previše pjesnički gleda. Imao sam hrpu idola koji su imali probleme s opijatima u to vrijeme i pod utjecajem njih se čovjek zaigra i ideš lakše kroz sve to, a onda za par godina se nađeš u bezizlaznoj situaciji da trebaš pomoć.

Te ploče su nastale u tim trenucima što su najgora stanja u kojima sam ikad bio. Bio sam i kontaktu s ljudima koji su nekakav polukriminalni milje, koji jedva čekaju da ovisiš o njima. Godinu i pol sam živio u Splitu dok smo snimali. Splitska scena i taj zvuk je utjecao na album Žene dijete i možemo reći da je to splitski album. Split je tada bio svojevrsni Berlin hrvatske scene. TBF tada još nije imao album, postojao je i Zidar Betonski', prisjetio se Urban.

Nakon toga je objasnio zašto se razišao s Lukyjem.

'Luky je jedan od najtalentiranijih ljudi što se tiče tehnike s kojima sam radio i ti albumi sigurno ne bi bili ni upola uspješni da ih on nije radio. To ima cijenu. Lukić je bio producent i kao takav bira put, vuče konce, ti doneseš pjesme i od tada pa do kraja ovisiš o njemu, njegovu raspoloženju i što će se raditi. S druge strane imao je privatnih problema i morali smo čekati tri, četiri mjeseca. A kada sam stavio na vagu jesu li mi bitnije pjesme ili savršeni zvuk odlučio sam za prvo i snimiti cijeli album na diktafon ako treba. Naučio sam tada koja je cijena vrhunskog audiopaketa i više je nisam spreman platiti nikada', naveo je Urban.

Upitan je li mu bio bolniji razlaz s Ljubom ili Lukyjem kazao je da se u životu razišao s puno ljudi, ali da je s Ljubom bilo bolnije.

'S Ljubom sam svirao u Lauferu, bio mi je vjenčani kum, živjeli smo se zajedno. S Ljubom je bilo teže nego s Lukijem. Luky je samoživi tip i bezobrazan kao i ja i za njega ne brinem. Kod Ljube se dogodilo, bili smo bliski u radu, isprepletale su se ideje (...) Na kraju postoji grozna stvar u bend formacijama. Tu je ipak netko autor, netko svira, doprinosi dionicama, odlično odsvira, ali kada neki klinac doma uzme gitaru i odsvira je oni nestaju i ostaje samo onaj tko je to napravio. Tu su se pomiješali lončići tko je koliko važan u autorskom dijelu. U jednom trenutku Ljubo je očekivao da će doći vrijeme kada će se pitati za njegov autorski doprinos(...) U jednom trenutku rekao je pet rečenica previše i tada nisam mogao drugo nego mu poželjeti sreću u daljnjem radu', pojasnio je Urban.

Na pitanje nedostaje li mu globalno djelovanje i sputava li ga pjevanje na hrvatskom kazao je da ga to ne opterećuje.

'Ne, ali da li je to zato što sam ja sam sa sobom raščistio da neke velike šanse ne bi imao, pa o tome niti razmišljam ili je to stvarno tako to stvarno ne znam (...) 'Nažalost, nisam bio dobar u engleskom i nije mi padalo na pamet da će mi trebati. Služim se s njim, ali same pjesme su mi problem. Hrpa mladih autora taj jezik doživljavaju kao svoj, pišu na engleskom, a ne prevode svoje pjesme na engleski. I bolje se vladaju engleskim nego na hrvatskim. S jedne strane sam ljubomoran, ali s druge strane ja sanjam na hrvatskom i bitan mi je ovaj jezik. Moćan je hrvatski jezik, ali sms forma nas je dokrajčila i neke riječi su izumrle', kazao je.

Upitan razmišlja li dok piše o publici i kako će reagirati odgovorio je negativno dodavši da razmišlja samo o tome kako njemu zvuči.

S obzirom na to da je stvarao glazbu s puno gitarista od Tonća Radića, Ruzine Frankulina, Zdeslava Kukoča, Ante Gela, Luke Tomana... SMS Deutsch ga je upitao tko ga je najviše izbacio iz cipela i kada.

'Najsretniji sam s Lukom Tomanom kao s čovjekom i gitaristom. Ako ćemo pričati o momentu iznenađenja onda Nikola Radman. Ne mogu reći da me oduševio kao čovjek i da je bio divan sugovornik. On je predivan dječak, došao bi u studio, povremeno bi otvorio oči i uspio bi nas vidjeti, a ovo ostalo bi bilo u nekakvom snoviđenju. Ako ćemo pričati o talentu, Lukić bi mu objasnio što želi, ja sam mu kao sliku opisao pjesmu 'Odlučio sam da te volim', rekao kako ja to vidim i kako zamišljam gitaru. On je čuo stvar, znao je harme i počeo je svirati, a nakon što je odsvirao zapalio je cigaru. To je bilo to, ta gitara u pjesmi to je probna gitara. Ja to do tada, a ni od tada nisam doživio nikad više. On ne samo da je odsvirao gitaru, to je jedna od najljepših gitara koju sam čuo', kazao je Urban.

Pred kraj razgovora Urban je ustvrdio da je rock 'n' roll kakvog poznajemo – mrtav, a glazba kao pokret, više ne postoji.

'Postoji puno individualaca, bendova je sve manje. Kad pogledaš festivale kao Exit sve više je pojedinačnih izvođača koji imaju jednu, dvije stvari. I takvih ima sto i onda ljudi potegnu iz Austrije da ih gledaju. Nema više da imaš jedan bend kao AC/DC radi kojeg će netko doći. Sad moraš staviti sto imena u line up da bi dobio isti odgovor', zaljučio je Urban.

O čemu su još razgovarali kao i cijelu dvoipolsatnu emisju možete poslušati na linku.