Uskok je nakon godinu i pol istrage optužio bivšega ministra uprave Lovru Kuščevića za milijunske nezakonitosti sa zemljištem na Braču gdje je ranije bio načelnik općine Nerežišća
Istraga je pokrenuta u rujnu 2019. dva mjeseca nakon što je Kuščević, o čijim su navodnim aferama iscrpno pisali mediji, podnio ostavku na ministarsku dužnost.
Istraga je naknadno dva puta proširivana pa su uz njega optuženi i njegova supruga Zorana Kuščević, šogor Ivica Žuvić, bivši predsjednik Općinskog vijeća Nerežišća Jakša Goić, pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Nerežišća Svemir Obilinović i splitski poduzetnik Ante Marinović.
Kuščević optužen za prenamjenu zemljišta, dodjeljivanje stana i mito
Uskok je na svojoj internetskoj stranici objavio da je podigao optužnicu protiv šestero hrvatskih državljana zbog zlouporabe položaja i ovlasti, pomaganja i poticanja na to nedjelo, primanje mita, pomaganja u primanju mita, davanja mita, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, poticanja na prouzročenje stečaja te sprječavanje dokazivanja.
Osim za prenamjene zemljišta, izmjene prostornog plana od kojih je samo on imao koristi, dodjeljivanje POS-ovog stana šogoru, Kuščevića tužiteljstvo tereti i za mito te nezakonitosti s nekretninama njegove.
Bivši ministar o početka odbacuje sve što mu tužiteljstvo stavlja na teret.
Uskok je precizirao da je Kuščević, znajući kao načelnik Općine Nerežišća da se priprema širenje granica građevinskih područja naselja, zajedno sa svojom suprugom kontaktirao vlasnike zemljišta. Pritom je, dodaje Uskok, prešutio da njihova zemljišta udovoljavaju uvjetima za prenamjenu u građevinsko zemljište te im je lažno prikazao da ih planira koristiti u poljoprivredne svrhe.
Kada su mu vlasnici nekretnina povjerovali i pristali prodati zemljišta, Kuščević je, prikrivajući vlastito sudjelovanje u tim pravnim poslovima, dogovorio sa svojom suprugom da kupi nekretnine u ukupnom iznosu od 70.000 kuna. Kuščević je zatim, nadodaje Uskok, u ožujku 2010. izrađivaču Prostornog plana predložio da se granice građevinskog područja prošire i na čestice zemljišta koja je ranije kupila njegova supruga.
S obzirom da su kupljene čestice udovoljavale uvjetima, uvrštene su u građevinsku zonu naselja, dok je Kuščevićeva supruga u svibnju 2017. ishodila rješenja o uvjetima građenja i provela parcelaciju zemljišta.
Uskok: Kuščevićev šogor podnio lažnu prijavu za stan
Kuščević je potom, zajedno sa suprugom, prodao 1951 četvorni metar tog zemljišta zagrebačkoj tvrtki za 200.000 eura, dok je preostali dio zemljišta ostao u vlasništvu Zorane Kuščević. Time su supružnici pribavili nepripadnu korist od najmanje 2,2 milijuna kuna, preciziralo je tužiteljstvo.
Nadalje se Kuščević tereti da je svojem šogoru omogućio kupnju stana iz POS-ovog programa, iako Ivica Žuvić na to nije imao pravo jer je jedan od uvjeta za kupnju bio da kupac nema nekretnine u vlasništvu.
Međutim, Žuvić je općini podnio lažnu izjavu u kojoj je naveo da u vlasništvu nema nikakvih nekretnina, dok je Kuščević kao voditelj povjerenstva za dodjelu POS-ovih stanova ostalim članovima povjerenstva neistinito predočio kako Žuvićev zahtjev udovoljava natječajnim uvjetima.
Uz to, Kuščević je kao načelnik Nerežišća uvrstio Žuvića na konačnu listu prvenstva za kupnju stana pa je Žuvić u konačnici kupio stan po nižoj kamatnoj stopi. Pritom je Žuvić pribavio korist od 73.699 kuna.
Osim toga, Kuščević se tereti da je omogućio splitskom poduzetniku Anti Marinoviću prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u uvali Grška u građevinsko zemljište na kojem je poduzetnik planirao pokrenuti obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
Pritom su Kuščević i Marinović dogovorili da će potonji kao protuuslugu Kuščeviću prepustiti vlasništvo na dijelu zemljišta na kojem se nalazila ruševna nastamba koja udovoljava uvjetima za rekonstrukciju i adaptaciju u gospodarsku zgradu. Kako bi prikrili sudjelovanje, Kuščević i Marinović su dogovorili da zemljište po cijeni od 5180 eura kupi Kuščevićev šogor Ivica Žuvić.
Prodao poslovne prostore radi umanjivanja stečajne mase
Marinović je nakon toga prenamijenio česticu iz šume u maslinik, dok je Kuščević kupljenu česticu u uvali Grška prenamijenio u građevinsko zemljište pa je Žuvić obnovio gospodarsku zgradu koju je kasnije prenio na Kuščevićevog oca.
Uskok Kuščevića tereti da je s Goićem i Obilinovićem dogovorio prenamjenu Kuščevićevih štala u stambene i poslovne zgrade. Kada je Goić predstavio prenamjenu Općinskom vijeću, Kuščević je vijećnike uvjerio da je omaškom izostavljena odredba o uvjetima prenamjene pa je u konačnici Kuščević prenamijenio štalu u stambeni objekt.
Osim toga, Kuščevića se tereti da je sa svojim tastom dogovorio prodaju četiri poslovna prostora u Supetru kako bi umanjio stečajnu masu svoje tvrtke i sebi pribavio imovinsku korist. Pritom je Kuščević uvjerio banku kao založnog vjerovnika da će platiti preostali kredit kojim su kupljeni poslovni prostori, a kako banka ne bi pokrenula postupak prodaje tih nekretnina.
Kuščević je radi prikrivanja stvarne vrijednosti tih nekretnina naveo da su poslovni prostori u stanju grubih radova. Kasnije je Kuščević, dodaje Uskok, uredio te poslovne prostore i prodao ih jednoj supetarskoj tvrtki za 301.000 eura. Time je Kušćević, nadodaje Uskok, umanjio stečajnu masu i oštetio vjerovnike za najmanje 420 tisuća kuna.
Optužnicom se Kuščeviću stavlja na teret i da je 10. studenog 2020. u Nerežišćima utjecao na svjedoka koji je bio zaposlen u tvrtki Kuščevićevog oca. Znajući da će svjedok biti ispitan idući dan, Kuščević je od svjedoka tražio da navede da je njegov otac od Kuščevićevog sada pokojnog tasta primio 100.000 kuna na ime neplaćene zakupnine za poslovni prostor u Supetru.
Uz to, Kuščević je tražio od svjedoka da navede da njegova supruga nije imala nikakav utjecaj na vođenje Kuščevićeve tvrtke, već da je sve poslovne odluke donosio sada njegov pokojni tast. Kuščević je, ističe tužiteljstvo, obećao svjedoku da će odužiti njemu i njegovoj obitelji te podmiriti dug, a na što svjedok nije pristao.