Bazeni Poljud, kako je službeni naziv valovitog objekta neposredno uz puno poznatiji nogometni stadion, prvi su i zasad jedini sportski sadržaj u državi koji je prošao kroz proces energetske obnove - od većih javnih zgrada u ovom programu najčešće su se nalazile bolničke zgrade, škole i vrtići, a nekako se ugurala i kaznionica u Lepoglavi. Princip je relativno poznat: kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osigurano je 40 posto bespovratnih sredstava, a preostalih 60 posto ulaže privatna tvrtka koja se u idućih 14 godina naplaćuje kroz uštede na računima za energiju i energente. U ovom slučaju projekt je vrijedan 83,7 milijuna kuna.

'Dosad se trošilo oko pet i pol milijuna kuna godišnje, a nakon obnove struju i toplinsku energiju plaćat ćemo manje od dva milijuna', objašnjava za tportal Hrvoje Akrap, bivši splitski pročelnik za sport koji trenutno ima funkciju koordinatora ovog projekta. On sam bivši je vaterpolist Mornara, jednog od triju slavnih splitskih prvoligaša, pa dobro zna probleme koji su se na bazenima gomilali i množili godinu za godinom.

Kompleks je, naime, bio spojen na staru toplanu u obližnjoj ratnoj luci Lora i najčešće je ovisio o njenom radnom vremenu, tehničkim mogućnostima i volji nadležnih. Voda bi se luđački zagrijala u kasnim večernjim satima i hladila idućeg dana, a tijekom vikenda gubila temperaturu stupanj po stupanj, sve do mršavih dvadesetak ponedjeljkom ujutro. Bura je prolazila kroz stare prozore iz sedamdesetih, kiša prodirala kroz pukotine na fasadi, a sve skupa izgledalo je dosta turobno i sumorno, pa i opasno. Kad čovjek bolje razmisli, gotovo je nevjerojatno da su se u takvim uvjetima rađale, formirale i pobjeđivale cijele generacije sportaša.

A na Poljudu se svakog dana može vidjeti vaterpoliste tri muška i dva ženska kluba, plivačice i plivače iz još četiri kluba, potom članove dva kluba za sinkronizirano plivanje i jednoga za daljinsko plivanje, jednoga specijaliziranog za 'peraje' i jednoga za skokove u vodu, pa ronioce, pa klubove osoba s invaliditetom, pa redovite goste iz Solina, Kaštela, Trogira i s Čiova… Kad se tome pridodaju stotine djece koja u dvoranama treniraju gimnastiku, mačevanje, džudo, hrvanje, boks i desetak drugih borilačkih sportova, polaznike teretane i kuglane, pa mažoretkinje, pa policajce koji vježbaju gađanje u streljani - koju Ministarstvo obrane nikako ne želi prepustiti lokalnim vlastima - a onda još stotine građana koji se nastoje ugurati u 'građanskim terminima', jasno je da se radi o košnici koja predstavlja kičmu sporta i rekreacije drugog najvećeg grada u državi.

Gradonačelnik Andro Krstulović Opara ima ambiciju do kraja svog mandata izgraditi novi bazenski kompleks na istočnom dijelu grada, no do tada će se svi sportaši nekako morati stisnuti na Poljudu.

'Ovo je nova kotlovnica, apsolutno najvažniji dio sustava', hvali se ravnatelj Javne ustanove Sportski objekti Tomislav Borozan, provodeći nas kroz izdvojeno postrojenje na parkiralištu. Ondje je izgrađen veliki spremnik za lož-ulje, no ono na sreću neće biti glavni energent. Cijeli kompleks, naime, opskrbljivat će se i kombinacijom 'dizalica topline' jedne solarne energane te plinom, kada se on uskoro dovuče do Poljuda. Koristit će se onaj energent koji u tom trenutku bude jeftiniji.

'S ovog mjesta i dalje ćemo slati toplinsku energiju prema Hajduku, a moguće i obližnjem Hidrografskom institutu. Bit će jeftinije nego dosad', nastavlja Borozan.

S njim i Akrapom reporteri tportala prošetali su se cijelim golemim kompleksom koji se proteže na preko 30 tisuća kvadrata: od dviju strojarnica duboko u podzemlju ispod samih bazena, preko kilometarskih hodnika s novim cjevovodima, podstanicama, kontrolnim sobama i komorama za klimatizaciju, do sustava kojim se automatizirano upravlja i mjeri potrošnja. Cijelom objektu obnovljeni su klimatizacijski i ventilacijski sustavi, postavljena je LED rasvjeta, spušteni su plafoni, a Sportski objekti usput su uredili petnaestak manjih ureda koji će se dodijeliti na korištenje sportskim klubovima. Doznali smo i da je, neovisno o energetskoj obnovi, obavljen zahvat na sustavu opskrbe bazena vodom i njenom pročišćavanju, pa je i na toj stavci postignuta godišnja ušteda od nekoliko stotina tisuća kuna.

'Jedini bitan dio koji nije bio obuhvaćen projektom jest krov nad sportskim dvoranama', priznaje direktor tvrtke Rudan Danijel Benčić, pokazujući nam dvjestotinjak novih solarnih ploča, pravu malu elektranu koja je posljednjih dana djelomično već puštena u rad kako bi dio kompleksa bio u funkciji i prije otvaranja. Gradske vlasti, kako se može doznati, obećale su uskočiti s oko milijun kuna kako bi posao bio zaokružen - makar, kao i kod svakog sličnog kompleksa, zapravo treba ulagati konstantno ili barem redovito.

Poljudski bazeni, napokon, sasvim su pristojno sređeni i s vanjske strane, pa ovaj mali arhitektonski biser ostaje barem kao rezervna opcija ukoliko nastanu kakvi problemi s Europskim prvenstvom u vaterpolu za četiri godine. Samo zbog njega, naime, obližnja Spaladium arena jednokratno će se pretvoriti u veliki bazen.

Ona možda jest veća i novija, no ljepša nije.