Unatoč tome što ga nazivamo videoigrom, prikladniji naziv Second Life je ipak društvena mreža. Istina da u virtualnom svijetu imamo svog avatara kojim putujemo uokolo, no ne postoji nikakav cilj koji bismo trebali ispuniti niti bilo kakva popratna priča koja bi nas zagrijala. Osnova je interakcija s drugim igračima, stvaranje prijateljstava i uglavnom, sve ono što radimo na servisima poput Facebooka.

Prije par godina Second Life je bio svjež i misteriozan te samim time i zanimljiv masama koje su u njega hrlile kako bi vidjele o čemu se radi. Velike tvrtke kupovale su nekretnine i plaćale ih stvarnim novcem, a na mešetarenju istima stvoreni su milijunaši poput Anshe Chung. Danas je 99 posto svijeta Second Lifea prazno, možete hodati nekad najpopularnijim mjestima pola sata bez da sretnete lika pod kontrolom drugog čovjeka, a onaj jedan posto koje igrači još uvijek posjećuju je u zoni Zindra, kontinentu za odrasle.

Zidra obiluje virtualnim seksualnim sadržajima iza kojih stoje organizirane tvrtke koje usluge svojih virtualnih prostitutki naplaćuju. I sami autori su uvrstili gomilu sadržaja koje valja platiti, dozvolili otvaranje javnih kuća i kockarnica te, namjerno ili ne, učinili sve kako bi igra za mase postala zanimljiva samo uskom krugu ljudi. Ipak, izgleda da posao cvjeta jer LindenLab svake godine prijavljuje sve veće prihode što nas kad bolje pogledamo nimalo ne čudi obzirom da u današnje vrijeme seks prodaje apsolutno sve.