Otvaranjem stečaja nad tvrtkom Kerum d.o.o. i izvjesnom rasprodajom njenih nekretnina - odnosno onoga što je na njoj ostalo - sedmogodišnji poslovni problemi ovog dijela poslovnog carstva bivšeg splitskog gradonačelnika privode se kraju. Nekad najveći dalmatinski trgovački lanac ionako je odavno otišao u povijest, nema više ni dućana i glasovitih nepoderivih žutih vrećica, a sada će vjerovnici pokušati naplatiti barem dio svojih potraživanja. Sam gazda pak nije potpuno potonuo - dapače, još uvijek sasvim solidno pliva i u poslovnim i u političkim vodama
'Dabogda ja propao kao Kerum', česta je uzrečica koja se zadnjih godina može čuti u Splitu, gradu koji paralelno promatra dva procesa: s jedne strane agoniju niza dobavljača i manjih obiteljskih tvrtki koje cijelo vrijeme ne uspijevaju utjerati dugove i propadaju ili plešu na rubu stečaja, a s druge samog Keruma i njegove nove poslovne pothvate, nove automobile, nove statusne simbole te nova osvajanja javnih položaja i javnih resursa.
Kao što u naponu snage nitko nije mogao izračunati koliko je 'težak', tako za Željka Keruma danas nitko sa sigurnošću ne može procijeniti koliko je točno dužan.
Službeni podaci iz procesa predstečajne nagodbe - koju se navodno pokušavalo sklopiti punih šest godina, a ustvari se samo odgađao stečaj - govore o potraživanjima u visini od 1,7 milijardi kuna, no u taj iznos ulaze mnoga dugovanja njegovih međusobno povezanih tvrtki, umjetno napumpana kako bi se pokušalo stvoriti većinsko pravo glasa.
Podaci iz financijskih izvještaja za prošlu godinu govore o kumuliranom gubitku od 231 milijun kuna i dugoročnim obvezama od 494 milijuna kuna, podaci iz Fine o 285 milijuna kuna neplaćenih obveza, a sam Kerum situaciju je plastično opisao sa '100 milijuna eura dugova i 200 milijuna eura imovine'.
'Svi problemi riješit će se prodajom hotela Marjan i trgovačkog centra Joker', govorio je svojedobno. Samo što su Marjan u međuvremenu preuzele banke, dok je Joker prepisan na njegova sina. Oko 850 dobavljača ostalo je kratkih rukava, barem zasad.
Prije sedam godina, kada je postalo jasno da se poslovno carstvo dobrano klima, nekoliko tvrtki zatražilo je stečaj i Kerum je gasio taj požar isplatama u posljednji trenutak, no paralelno je osmislio znatno efikasniji recept za bijeg od dugova: osnovao je novu tvrtku Kerum trgovina i na nju prebacio trgovine i radnike, no ne i potraživanja. Za ono što je ostalo predložio je sklapanje predstečajne nagodbe i hrvatskim institucijama trebalo je punih šest godina kako bi zaključile da to nije moguće, odnosno da je njegov plan o ponovnom otvaranju dućana koji bi već u prvoj godini ostvarivali stotine milijuna kuna naprosto nerealan. S druge strane, ubrzo je i Kerum trgovina parcijalno rasprodana, mahom donedavnim poslovnim konkurentima poput Tommyja, pa je priča o maloprodaji definitivno zaključena.
A nije tako trebalo biti. Obiteljska tvrtka koju je osnovao početkom rata u prizemlju obiteljske kuće na splitskim Brdima rasla je organski i po solidnim stopama, premda su se oko početnog kapitala vječno širile nikad potvrđene glasine o humanitarnoj pomoći kao inicijalnom pogurancu. Poznato je tek da je sredinom devedesetih bio dobio optužnicu zbog nedopuštene trgovine šećerom, no ona je uskoro dekriminalizirana i proces nije išao dalje. Kerum je, otkriveno je, u tom razdoblju imao i jednu tvrtku sa splitskim SDP-om u kojoj su se zajedno bavili uvozom i izvozom, što demantira opći dojam da je uvijek bio bliži desnim opcijama.
Dapače, već početkom dvijetisućitih kao tada poznat u lokalnim okvirima, ali još uvijek ne previše eksponiran, sjajno je nanjušio priliku za kupnju ostataka nekadašnje Jugoplastike i jednako tako surađivao s liberalnim splitskim gradonačelnikom Miroslavom Buličićem i ondašnjim 'prvim bagerom Vlade' Radimirom Čačićem. Glavni pogon nekadašnjeg giganta dinamitom je zbrisan s lica zemlje i na njegovom mjestu - odnosno na Kerumovu zemljištu - niknulo je nekoliko stotina stanova iz programa POS. U pozadini, kostur stare industrijske zgrade iskorišten je za granju Jokera, prvog modernog trgovačkog centra u samom Splitu.
Bilo je to doba strahovite ekspanzije: Kerumova tvrtka masovno i mahnito kupovala je zemljišta i nekretnine od Vukovara do Dubrovnika, mahom na prvoklasnim lokacijama i kao da kriza nikada neće doći, a paralelno s time stizao je sve ekstravagantniji stil života s pripadajućim dodacima - od jahti do famoznog Maybacha, koji je javnosti predstavio doslovno u trgovini, nekoliko metara od zabezeknutih blagajnica. Između ostalog kupio je kultni splitski hotel Marjan i platio ga višestruko više od traženog, čak 170 milijuna kuna - 'u kešu', kako se sam izražavao. Upravo to će biti najveći kamen koji će ga uskoro vući prema dnu.
Kriza je, naime, s treskom ipak stigla: nekretninski portfelj koji je procjenjivao na preko 400 milijuna eura najednom je izgubio polovicu vrijednosti, banke više nisu bile tako dobrohotne kada je riječ o odobravanju kredita, a i pad potrošnje osjetio se na prometu u trgovinama.
Obnova famoznog Marjana na Zapadnoj obali krenula je i stala, nestalo je novca, pa je kao zadnji adut ostao ulazak u politiku. Lokalne političare okupljene na Listi Veloga Mista nazvao je kokošarima i objavio da ulazi u utrku za splitskog gradonačelnika, u čemu je na koncu pobijedio.
O tom dijelu Kerumove karijere sve je više-manje poznato, makar bi trebale knjige kako bi se opisalo sva ta sitna pogodovanja te isprepletenost privatnog i javnog. Kao rezultat, gotovo sve njemu bliske osobe iz bivših tvrtki - uključujući prijatelje, rodbinu i njenu rodbinu - i danas mahom rade u javnom sektoru na gradskoj ili županijskoj razini: na prvoj je nakon svog mandata povremeno surađivao s nasljednikom Ivom Baldasarom, no istovremeno je sa sestrom Nevenkom Bečić u Saboru po potrebi dizao ruke za odluke Milanovićeve vlade, dok u Županiji već punih devet godina drži HDZ na vlasti. Danas je presudni koalicijski partner splitskom HDZ-u i njihovom gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari.
Trgovina je, kažemo, 'čučnula' početkom ovog desetljeća, kada je bankama dozlogrdilo čekati novac za hotel Marjan, golemo betonsko čudovište kojemu je po projektu Jerka Rošina uz negodovanje javnosti pridodan aneks namijenjen apartmanima, no suprotno tvrdnjama da 'još samo treba unijeti namještaj' bilo je vidljivo da se radi o projektu koji debelo nadmašuje mogućnosti gazde. Za plasirane kredite banke su aktivirale jamstva Keruma d.o.o., a prekid priljeva svježeg novca predstavljao je kraj. Sam Željko Kerum iznimno je bijesan zbog tog poteza i već godinama tvrdi da će se osvetiti financijskom sektoru, pa čak i da 'završava Pravni fakultet kako bi osobno vodio sve parnice'.
Od tog trenutka do danas prošao je razvod braka i diobu imovine, zatim još jedne burne lokalne izbore, ali se upustio i u niz novih poslovnih pothvata: razne tvrtke je prebacivao na novu suprugu te svoju i njenu obitelj, pa tako danas ima hotele u Splitu i Rogoznici, golemi stari trgovački centar Koteks u Splitu, višegodišnju koncesiju na kupalište i restoran Bene na Marjanu, začetak naftnog biznisa u obliku jedne benzinske crpke u partnerstvu s generalom Čermakom te niz nekretnina kojima je praktično nemoguće utvrditi broj i vrijednost. Još važnije, ima političku moć koja mu u lokalnim okvirima donosi kontrolu nad nekoliko gradskih i županijskih javnih poduzeća te presudne glasove kojima uvijek može razdrmati HDZ-ovu vlast na obje razine. Kad se kaže 'propao kao Kerum', misli se na osobu koja još uvijek ima znatan financijski i politički kapital, bez obzira na stečaj i simboličan kraj biznisa koji ga je proslavio.
A od vjerovnika - tko se naplati, naplati.