On je 2009. svojim učenicima pokazao video s govorom nacističkog vođe Adolfa Hitlera i zatim ga usporedio s turskim premijerom Recepom Tayyipom Ergodanom. Vojni je sud zaključio kako je pukovnik Zaif kriv zbog 'političkog nastojanja da pitomce vojnog učilišta distancira od premijera i njegove stranke' te je dodao kako je 'politički cilj sasvim jasan'.

Sad već umirovljeni pukovnik, koji je odmah izbačen iz vojske, branio se kako uopće nije imao namjeru napraviti išta takvog, već da je pripremao predavanje o Drugom svjetskom ratu i skinuo pogrešan video s interneta.

Kad je pak čuo premijerov glas, odmah je, tvrdi, ugasio video, no sudište je takvu obranu odbacilo. Ipak, budući da je na suđenju pokazao kajanje, presuda mu je ublažena s početnih godinu i tri mjeseca na godinu i 15 dana.

Sasvim je jasno da je usporedba koju je pukovnik napravio neprimjerena, ali jednako je tako neprimjerena i kazna. Naime, cijeli se slučaj bez imalo poteškoća može gledati u kontekstu stalnog sukoba između Erdogana i vojske za koju je uvjeren da ga od dolaska na vlast 2002. želi smijeniti, kao što je 90-ih godina prošlog stoljeća natjerala na ostavku njegovog političkog mentora, islamista Necmetina Erbakana.

No zahvaljujući i pregovorima s EU, vlada je uspjela uspostaviti civilnu kontrolu nad vojskom, a u zatvoru je i čeka na sudski proces velik broj donedavnih čelnih ljudi turske vojske. Osim toga, poznato je da u Turskoj pred sudovima i dalje često završavaju novinari koji pišu protiv vlade, a i intelektualci - dovoljno se samo sjetiti slučaja poznatog pisca Orhana Pamuka. Tih je procesa bitno manje nego ranije, ali i dalje je kažnjivo spominjati Kurdistan ili pitanje otomanskog genocida nad Armencima krajem Prvog svjetskog rata.