'Ako je devet kandidata izabrano za nositelje izvršne vlasti, ako nisu poštivali propisane zakonske odredbe i propise, onda se nameće potreba da mi znamo koji su to kandidati. Oni su izabrani, dobili su glasove, dobili su povjerenje da će poštivati zakonske propise, a oni ih prvi ne poštuju i takva imena i prezimena trebamo znati. Tko su ti koji se oglušuju, tko su ti koji se ponašaju iznad zakona?', uporno je od glavne državne revizorice odgovor tražio HDZ-ov Goran Marić

Naime, prema izvještaju Državne revizije, 234 od 1997 kandidata nisu predala izvještaje o financiranju svojih kampanja, od čega je devet nositelja izvršne vlasti. No koji su to ljudi imenom i prezimenom državna revizorica Šima Krasić nije mogla odgovoriti.

'Državni ured za reviziju nema ovlaštenja i mogućnosti objaviti imena. Znači, mi smo dali skupne podatke i imamo 6262 stranice izvješća, no mi imena po zakonu ne možemo dati', branila se revizorica Krasić.

To nije umirilo Marića. 'To nije točno. Koji zakon sprečava, onemogućuje Državnu reviziju? Nema niti jednog zakona koji to izričito sprečava i ima mogućnosti da se ta imena objave u izvješću Državne revizije', rekao je Marić

Oporbu su mučila druga pitanja. 'Činjenica je da u Zakonu o izboru načelnika i gradonačelnika nisu propisane gotovo nikakve sankcije. Znači, imamo jedan zakon koji nalaže obvezu, ali ne propisuje sankcije. Utvrđene su nepravilnosti i kaj bu se sad dogodilo?', pitao se HNS-ov Željko Koračević i ostao bez odgovora.

IDS-ovog Damira Kajina muči što su kampanje koštale tri puta manje nego što su koštala izborna povjerenstva koja su radila jedan dan. 'Za mene to spada u kategoriju 'vjerovali ili ne', da administracija košta tri puta više. Troškovi stranaka i nezavisnih kandidata bili su 54 milijuna kuna, a troškovi lokalnih jedinica za provedbu izbora 153,6 milijuna kuna. Ako je to tako, onda možda zaista nije daleko od istine da bi referendum o ZOR-u koštao 150 milijuna kuna', zaključio je Kajin