Najčišća izvorišta vode za piće u Hrvatskoj imaju Grad Zagreb, Zagrebačka županija i Međimurje, dok su izvorišta voda za piće svih ostalih županija u većoj ili manjoj mjeri onečišćena, pri čemu se po zdravstvenoj neispravnosti izdvaja crpilište Bartolovec, glavni izvor vode za Varaždin i okolicu, koje je jedino (djelomice) isključeno iz vodoopskrbnog sustava
To se može zaključiti iz analiza uzoraka neprerađenih voda koji su objavljeni u Hrvatskom zdravstveno-statističkom ljetopisu za prošlu godinu.
U Hrvatskoj je na vodoopskrbu putem 189 javnih vodovoda priključeno oko 88 posto stanovništva, tek oko četiri posto priključeno je na 400 lokalnih vodovoda, a ostalo stanovništvo se opskrbljuju vodom iz bunara, cisterni i tome slično. Gotovo polovica svih lokalnih vodovoda nalazi se na području samo dvije županije. U Krapinsko-zagorskoj je čak 110 lokalnih vodovoda kojima se opskrbljuje gotovo petina stanovništva, a u Varaždinskoj županiji je 80 lokalnih vodovoda kojima se vodom za piće opskrbljuje deset posto njezinog stanovništva.
Upravo je zbog velikog broja lokalnih vodovoda, odnosno skupnog promatranja uzoraka iz javnih i lokalnih vodovoda, postotak neodgovarajućih uzoraka u javnoj vodoopskrbi znatno viši nego prethodnih godina.
'Najočitiji primjer je vodoopskrba u Krapinsko-zagorskoj i Varaždinskoj županiji u kojim je stanje u javnoj vodoopskrbi odlično, ali se zbog velikog broja lokalnih vodovoda dobiva kriva slika o zdravstvenoj ispravnosti vode. Nadamo se da će se prava slika dobiti nakon uspostave baze podataka koja je nužno potrebna, između ostalog, zbog ispravnog izvještavanja Europske komisije', upozorava se u Ljetopisu.
Procjenjuje se da bi postotak neodgovarajućih uzoraka iz razvodnih mreža vodovoda bio znatno ispod deset posto da je obrađena samo javna, bez lokalne vodoopskrbe. Međutim, kako nije, neispravnih uzoraka u vodi za piće iz razvodne mreže ima i do 70 posto, kao što je slučaj u Krapinsko-zagorskoj županiji.
Kada se gledaju izvorišta vode za piće, samo ona na području Grada Zagreba i Međimurske županije, sredina koje jedine u Hrvatskoj imaju po jedan javni vodovod, nije bilo neispravnih uzoraka, dok ih je na izvorištima Zagrebačke županije bilo tek sedam posto. Nasuprot tome, broj neispravnih uzoraka iz izvorišta u ostalim županijama kretao se od 27 posto, kao u Koprivničko-križevačkoj, pa do 100 posto, kao što je bio slučaj u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Miris, mutnoća i prisutnost željeza najčešći su razlozi fizikalno-kemijske neispravnosti uzoraka s izvorišta, dok su mikrobiološki razlozi aerobne bakterije, ukupni koliformi i Escherichia coli. Izvorišta vode za piće u pojedinim županijama imaju i specifična onečišćenja. Povišena mutnoća u dvanaest županija, amonijak u sedam županija, željezo u deset županija, mangan u sedam županija, a nitrati u tri županije bili su razlog neodgovaranja odredbama Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Povišen sadržaj arsena, primjerice, zabilježen je u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, a posljedice zaslanjivanja sirovih voda, povišene količine natrija, kalija, klorida i sulfata zabilježene su u Dubrovačko-neretvanskoj i Zadarskoj županiji
Najozbiljnije onečišćenje izvorišta vode za piće utvrđeno je lani u Varaždinskoj županiji. Na vodocrpilištu Bartolovec kraj Varaždina u uzorku netretirane vode pronađen je u količini većoj od dopuštene tetrakloreten, bezbojna kancerogena tekućina koja se koristi kao otapalo za masnoće, pa je zbog toga onečišćenja jedan od bunara crpilišta isključen iz sustava sredinom prošle godine. O tome su obaviještene inspekcijske službe, ali uzrok ili počinitelj onečišćenja do danas nije pronađen. U međuvremenu je koncentracija tetrakloretena pala ispod maksimalne dopuštene vrijednosti, ali zdenac još nije uključen u varaždinsku javnu vodoopskrbu.