'Nije podnosio pokojnog kardinala. To je javna tajna. U zagrebačkoj je crkvi provedena temeljita dekuharićizacija. A sada, gle, Bozaniću su puna usta kreposti Kuharića!' Tako je jučer ovome novinaru govorio svećenik, zapravo više njih koji ne mogu zaboraviti voljenoga kardinala Kuharića i koji misle da nadbiskup Josip Bozanić nije iskren te da je, pored traženja nemalog broja katolika da krene proces ispitivanja kreposti pokojnika koji je, kažu, zadužio Crkvu u Hrvatskoj, ovdje prvenstveno riječ o marketinškom potezu kojim se kardinal Bozanić, kako reče jedan od tih svećenika, 'najnepopularniji lik Katoličke crkve u Hrvatskoj', želi 'šlepati' za Kuharićem kojem nije po karizmi ni do koljena, a kako bi popravio svoj prilično ruinirani imidž.

'Budući da se ispunila kanonska dob i da slavimo 10. obljetnicu smrti blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, ujedno primjećujući kako traje i raste vjernička i molitvena povezanost s blagopokojnim kardinalom, kao i na temelju osobnog poznavanja, posebno iz razdoblja života u njegovoj blizini i u zajedništvu s njime, od 1997. do njegove smrti u ranim jutarnjim satima 11. ožujka 2002. godine, odlučio sam poduzeti što traži Crkva kako bi se ispitala mogućnost za pokretanje kanonskog postupka o životu i kršćanskim krepostima blagopokojnog kardinala Kuharića. Stoga ću narednih dana imenovati postulatora u kauzi', izvijestio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodeći misu za kardinala Kuharića 10. ožujka u Zagrebačkoj katedrali.

Vjernike koji su tu kardinalovu odluku pozdravili spontanim pljeskom, prenosi IKA, kardinal Bozanić pozvao je da od ovoga dana na Ured postulature Zagrebačke nadbiskupije dostavljaju svoja svjedočanstva o kardinalu Kuhariću.

'To će pomoći sustavnom očuvanju spomena na toga velikog sina Crkve i hrvatskoga naroda, ali će prikupljeni materijali biti ujedno temelj za onaj postupak kojim Crkva vrednuje život nekoga vjernika u svjetlu Evanđelja i prosuđuje njegovu vrijednost u smislu primjera za nasljedovanje istih kreposti', rekao je kardinal Bozanić, podsjećajući da je u svojoj oporuci blagopokojni kardinal Kuharić napisao: 'Kao zagrebački nadbiskup i metropolit molim svoju veliku duhovnu obitelj – Zagrebačku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u hrvatskom narodu - da čuva i živi cjelovitu katoličku vjeru u osobnom, obiteljskom i narodnom životu.'

U homiliji, na misi kojoj su koncelebrirali apostolski nunciji (na odlasku iz Hrvatske), nadbiskup Mario Roberto Cassari, vojni biskup Juraj Jezerinac, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski, te sedamdesetak svećenika, kardinal Bozanić je istaknuo da će kardinala Kuharića povijest lako pamtiti kao promicatelja istine i branitelja pravde.

'Hrvatski ga narod prepoznaje kao čuvara hrvatske nade i kao uporište nacionalnoga jedinstva. A u svjetlu vjere prepoznajemo ga i kao ogledalo Božjega milosrđa i ljubavi', rekao je Bozanić, istaknuvši također da postoji puno razloga zbog kojih je kardinal Kuharić smatran braniteljem prava hrvatskoga naroda i ostao živjeti u spomenu kao zaslužnik za slobodu hrvatske domovine.

'Imao je istančan smisao za pravdu, iz koje je ostao i njegov zalog kojim nas trajno opominje naglašavajući važnost savjesnosti, poštenja, ulaganja u dobro zajednice', jer 'kakvi budu ljudi, takva će biti budućnost Hrvatske'.

Blagopokojni kardinal rado se prisjećao vedrine, unatoč svega bolno proživljavanoga, kazao je Bozanić. To može svjedočiti i ovdje potpisani novinar, koji je više puta razgovarao s kardinalom Kuharićem, pa tako i kao voditelj prvog s njim (trosatnog!) uživo emitiranog televizijiskog intervjua u Hrvatskoj uopće (OTV, 17. 1. 1994).

Kod Kuharića je bila jasna evanđeoska snaga da se bez mržnje i sebičnosti iskreno ispovijeda ono što se vjeruje i zbog toga se i u vrijeme neslobode može biti slobodan, rekao je Bozanić, podsjetivši da je taj stav kasnije posebno došao do izražaja u neprihvaćanju lažne optužbe i osude bl. Alojzija Stepinca i u hrabrom prihvaćanju nositelja istine i tumačenja njegova života, u kojemu se odražavala ne samo obrana ljudskoga dostojanstva, nego i sloboda Crkve u suočavanju s komunističkom ideologijom.

Reda radi, treba kazati i to da je, iako je 13. kolovoza 1995. u Okučanima kardinal Kuharić prosvjedovao zbog razaranja srpskih sela nakon što su njega došle prve vijesti o divljanju hrvatskih snaga nakon Oluje na oslobođenim područjima, kasnije izostala njegova hrabra riječ u korist preostalih Srba (slično stavu itekako utjecajna crkvena novinara don Živka Kustića, koji je također šutke promatrao ubojstva i palež).

Naime, očekivalo se da će Kuharić, baš onako kako se godinu dana ranije suprostavio Franji Tuđmanu (u pismu tadašnjem predsjedniku Sabora Mihanoviću) zahtijevajući hitan prestanak deložacija Srba, počevši od onih u Zagrebu, možda i potaknut činjenicom da je u jednoj od njih od policije dobio batina i novinar Glasa Koncila, založiti istom odlučnošću kojom je 10. kolovoza ratne 1991. godine na ruševinama crkve Sv. Lovre u Petrinji kazao: 'Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova. Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, ali to je Evanđelje zalog pobjede! To moraju biti naša načela!'