Radio je svašta, od konobarenja do organizacije koncerata, a s navršenih 35 može se pohvaliti s dva ozbiljna postignuća. Ustanovio je San sustipanske noći, decentni dvodnevni ljetni glazbeni festival koji se održava u Spomen-parku Sustipanu, na vjerojatno najčarobnijoj pozornici na Jadranu, čime je usred ljetnog turističkog cunamija stvorio malu oazu užitaka za domaći svijet. I drugo, otvorio je ozbiljno dobar restoran nazvan Corto Maltese, koji se u samo dvije godine postojanja nametnuo kao jedan od vrhunaca cjelogodišnje splitske gastronomske ponude.

U međuvremenu je kreirao puno trendova - u Splitu bi se reklo, 'probio je puno đireva' - usput samostalno ili s ekipom prijatelja vukući za sobom kompletnu scenu, a opet je ostao skroman i ponizan. Danijel Nikolla, za prijatelje Vaso, jednostavno rečeno je faca.

'Prije šest godina sa ženom sam razgovarao o tome kako bi bilo sjajno dovesti Josipu Lisac negdje na otvoreno, uz more, a od Sustipana nema boljeg mjesta. Imao sam nešto iskustva jer sam godinama radio za druge, pa sam shvatio da je došlo vrijeme da se osamostalim', jednostavno opisuje Vaso kako je nastao festival na kojemu su se nakon Josipe izredale također same face - od Massima, Urbana i Rundeka, preko Amire Medunjanin i dua Stefanovski & Tadić, do Frajli, Esme Redžepove, Bajage i TBF-a. Ovi posljednji upravo na Sustipanu proslavili su dva desetljeća postojanja, na koncertu o kojemu će današnje generacije još dugo pričati.

Festivalu više ne treba javni novac...

'Znam da se sve odvija sa stilom, ali od pustog stresa rijetko kada sam osobno doživio sam festival. Trčim, uskačem, pomažem, nadgledam. Zadnjih godina ipak je puno lakše: sve je uhodano, radimo uvijek s istim tvrtkama i istim ljudima. Bazirali smo se na domaći svijet, pa je 95 posto naših suradnika i partnera iz Splita; iz Zagreba uvozimo samo novac i eventualno izvođače', iskreno će Nikolla. Kaže da je lakše i sa sponzorima jer ih više ne moraju potezati za rukav - nego je situacija potpuno obrnuta - dok od tradicionalno inertnih gradskih i županijskih vlasti nikakvu pomoć više ne očekuje.

'Uspjeli smo doći u plus i možda nam javni novac stvarno više nije potreban. Neka ga usmjere onima kojima je to potrebnije.'

Vaso je, kao i svaki pravi Splićanin, itekako svjestan toga što u kolektivnoj memoriji grada predstavlja taj Sustipan, staro splitsko groblje koje su komunisti preorali i izbrisali, da bi ondje tek prije koje desetljeće bio uređen park sa spektakularnim pogledom na cijeli Split s jedne, odnosno na otoke i pučinu s druge strane. Bilo je mrmorenja oko njegovih koncerata, čak i od sadašnjeg gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, makar se iz njegovih zakučastih objava na Facebooku na prvi mah nije moglo shvatiti radi li se o podršci ili protestu.

Nikolla kritičarima ne daje mesa: njegov festival već je dobio status kulturne manifestacije sa stilom. Iza njega nikada, ali baš nikada na travi Sustipana nije ostao nijedan jedini čik.

Novine unose nervozu 

Do Corta Maltesea, restorana smještenog tik uz Peškariju i službeno svrstanog u freestyle food kategoriju, dok bi se ponuda laički mogla opisati kao 'mediteranska, ali izvrnuta kužina', išao je zaobilaznim putem. Godinama je konobario i svaštario, potom je s grupom mlađih splitskih ugostitelja 'probio đir' božićnim kućicama, rakijicama i kuhanim vinom - a bogme i glazbenom kulisom, jer dotad se u prosincu na Rivi rijetko kada moglo čuti Hendrixa, Pepperse i slično - a kada je Ivo Baldasar nedavno rasturio njihov koncept i najbolje uhodane lokacije za kućice dodijelio povlaštenim ugostiteljima, oni su se makli iz cijele priče. I počeli otvarati restorane.

U Nikollinom kuha mladi chef Toni Boban, i to u otvorenoj kuhinji, što je samo jedna od za Split revolucionarnih ideja. Prošle zime ekipa iz nekoliko restorana svakog tjedna sastajala se u jednom od njih, osmišljavala tematske jelovnike, a onda su sami gazde posluživali goste. Funky festival prozvan je Spleat, kao kombinacija riječi 'Split' i 'eat'.

'Zašto baš Corto Maltese? A zašto ne? Dolazio je iz naših mediteranskih krajeva, ribarnica nam je blizu, ja obožavam stripove...', objašnjava Vaso.

U samom restoranu uočavamo zgodan detalj: police su pretrpane knjigama i stripovima, a dnevnih novina nema nigdje na vidiku. Gosti se najprije zabavljaju proučavanjem jelovnika na kojemu su jela zgodno povezana asocijacijama: patka 'Ugly duckling', odrezak 'Should I steak or should I go', zatim 'Ragu against the machine', kajgana 'Egg Zepelin' ili plata sira 'Sir Oliver'. Besplatno se nudi i 'pleska', za kontinentalce 'šamar', za strance 'slap'.

'Primijetio sam da novine unose nekakvu nervozu. Kad primijetimo da se gost počinje dosađivati, gurnemo mu Alana Forda. Nakon toga nitko nikada nije otišao mrzovoljan', kaže nam naš glavni junak. Primijetili smo da na svoj restoran pazi gotovo jednako kao na svojih dvoje djece, što je potpuno razumljivo: on sam s ocem uređivao ga je puna tri mjeseca, dan i noć, vlastitim rukama montiravši svaku cijev, obojivši svaki zid, svaki stol i stolicu. Ne krivi ugostitelje koji zatvaraju restorane u zimskim mjesecima, makar se on sam nikada na to ne bi odlučio - em je sezona već ozbiljno produljena, em pazi na stalne domaće goste. 'Nisam za duple cijene, ali jesam za nagrađivanje lojalnosti', kaže on.

'Da nam turizam kojim slučajem čučne...' 

Vaso voli turiste - pogotovo one koji navraćaju izvan ljetne špice, jer oni su natprosječno informirani, zainteresirani i otvoreni - ali ga ljuti tendencija da se gradovi unificiraju, da se centri pretvaraju u goleme fast foodove ili da svi kopiraju jedan te isti dizajn, koncept i smjer.

'Guranje svog vlastitog đira uvijek se isplati i što je više raznolikosti, to će nam svima biti bolje. Turizam nam je donio puno uređeniji grad i puno veći životni standard, no zbilja ga moramo graditi promišljeno i s mjerom. Splitu ozbiljno nedostaje infrastruktura poput parkirališta, Split mora paziti da se ne forsira i prije svega voditi računa o domaćim ljudima', smatra Nikolla.

Za kraj mu predočavamo apokaliptičan scenarij u kojemu bi turistička špina najednom presušila. Nije mu bilo drago ni razmišljati o tome.

'Ne bismo to osjetili samo mi ugostitelji, nego i građevinari i bezbroj drugih grana. Tako je, kako je, barem kod nas u Dalmaciji. Da turizam kojim slučajem čučne, svi bismo, da oprostiš, naje....'.