Fotke su popratni materijali dugoočekivane kampanje i reklame za još legendarniji parfem, neprikosnoveni no. 5 kuće Chanel, a nastale su kao uvod u video koji je ovih dana konačno pušten u javnost.

Bilo bi ovo samo jedno u nizu sezonskih modnih nadmetanja brendova da Brad nije prvi muškarac u povijesti koji je angažiran da bude zaštitno lice Chanela 5 i da promovira ovaj ikonički ženski parfem te da za nju nije utržio suludih sedam milijuna dolara. Bila bi to samo još jedna neobična modna priča da spomenuta reklama nije zbilja loša. Nova reklama za Chanel 5 i Pittov performans u njoj prilično su loši.

Banalan tekst i jako neuvjerljiva gluma samo su neki u moru negativnih komentara i reakcija na iščekivani videouradak.

Kratkom filmiću, samom scenariju i odigranoj ulozi gospodina Pitta zamjera se plitki monolog izgovaranja zaista trivijalnih rečenica, potpuno promašena gluma i nimalo originalna priča kampanje koja je ovu reklamu trebala staviti uz bok nekih od najvećih reklamnih kampanja modne industrije uopće. Izgleda da su svi koraci koji su izvedbu glumca za Chanel 5 trebali učiniti zanimljivom, originalnom i upečatljivom potpuno zakazali.

Ogroman broj dislikeova na YouTubeu dovoljno govori o tome kako je netko u realizaciji projekta opasno pogriješio, jer Brad Pitt sigurno nije glumac odnosno celebrity kojeg ne vole samo da ga ne bi voljeli. Baš suprotno - njegov osebujan talent upakiran u karizmu i seksepil 'puše' sve generacije i njegovi filmovi prolaze i kod muške i ženske publike.

Znajući njegove ironične zajebancije s 'Jackassom' i Georgeom Cloooneyjem s jedne strane te neizmjeran glumački talent s druge, ova reklama izgleda kao velika zafrkancija i gotovo umjetnički koncept scenarija: 'Dragi svijetu, sada ćeš vidjeti da ja mogu izuzetno lošom glumom i besmislenim scenarijem, upakiranom u vlastiti lik i djelo, praćen jednim od najvećih svjetskih brendova, svejedno postići veliku nakladu i višemilijunski klik.'

Lijepi i markantni Brad reklamira Chanel, daje svoje lice, lik i djelo na raspolaganje jednom od najvećih brendova suvremene (modne) industrije. Ostao je samo Brad za Chanel, forma bez sadržaja, ime bez pokrića.

Ostalo je nerazjašnjeno pitanje: je li bilo dovoljno samo angažirati glumca, itekako ga pretplatiti te 'prekriženih ruku' čekati reakcije koje će, kakva god reklama bila, što god značila i kako god se masama svidjela, jamčiti uspjeh jer će se u njoj pojaviti najvažniji živući glumac današnjice?

Višemilijunski auditorij koji je pregledao film, naslovnice časopisa i tjednih novina s Pittovim likom i navodno već povećana prodaja parfema očito govore da možda jest. Ime Brad Pitt samo za sebe je bilo dovoljno, kvaliteta uratka postala je minorna.

Negdje uoči kulminacije groznice Pitt-Chanel, u Zagrebu je u Galeriji Klovićevi dvori otvorena izložba Robert Wilson – 'Video portreti'. Zbilja odlična izložba, koju stignete pogledati do sredine studenoga, donosi više od dvadesetak 'video eseja' o (uglavnom) slavnim osobama iz svijeta filma umjetnost i javnog djelovanja, prikazanih u visoko estetiziranim te scenografski promišljenim statičnim portretima, praćenim autorskom glazbom ili prilagođenim recitalom.

Između slavnih imena svjetske scene (Robert Downey JR, Wynona Ryder, Robin Wright, Carolina od Monaka...) koje je Wilson portretirao kamerom pa zauvijek 'uramio' u ponavljajuće videe je i gospodin Pitt.

U plavičasto obasjanoj prostoriji u svom videoportretu Pitt je gol, obučen samo u bijele bokserice i naoružan pištoljem. Dok pomalo uznemireno diže pištolj te na posljetku 'puca' u osobu s druge strane video portreta, Pitt je mokar, jer za vrijeme trajanja klipa u prostoriji na videu pada kiša.

Naravno da spomenuti scenarij – polugoli prepopularni glumac mišićava torza okupan vodom krasi plakate, promocijske materijale i katalog izložbe u Klovićevima. Usprkos činjenici da su i na drugim izlošcima slavne osobe, neki u kontekstima vizualno daleko zanimljivijim, Pitt je ipak polugol, zgodan i mokar pa je bio legitiman izbor i zasigurno jamac da će na ovu izložbu doći i oni koji možda za Wilsona nisu ni čuli, s formom videoportreta nisu upoznati, ali Brada Pitta znaju i vole.

Koliko je izbor svojevrsne eksploatacije zgodnog glumca za potrebe promoviranja umjetnosti legitiman, u kontekstu činjenice da jest sastavni dio izložbe kao bilo koji drugi videoportret, teško je reći.

No istina je da će daleko više publike na spomenutu izložbu privući upravo njegov lik, ime i manjak odjeće, a višak mišića. Ako ništa drugo, kao hipnotizirajući promatrač koji vas gleda pa u nekom trenutku i upuca pištoljem na vodu, na Wilsonovom videoportretu daleko je uvjerljiviji nego kao Chanelov narator.

Izgleda da je za uspjeh danas jedino važno zvati se Brad Pitt (ili izgledati kao on).