S bivšim hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem kratko smo razgovarali nakon objave vijesti o uhićenju Ratka Mladića. Kao i veliki postotak svjetske javnosti, smatra da je srpska vlast već dulje vrijeme znala gdje se nalazi zločinac Mladić. Prenaivno mu je da je do uhićenja Mladića došlo baš u vrijeme kad Hrvatska završava s pregovorima, a Srbija se bori za status kandidatkinje. Istaknuo je da je na Haškom sudu velika ljaga zbog toga što se Mladića ne tereti za zločine u Hrvatskoj
Uhićenje srpskog generala Ratka Mladića već ima konkretne političke reperkusije: Srbija očekuje status kandidata za priključenje Europskoj uniji, nacionalisti i radikali u Srbiji su još jači, a Republika Srpska ne snosi nikakve posljedice, samo učvršćuje svoj položaj na političkoj karti. Bosni i Hercegovini je Mladićevo uhićenje, kako se čini, gorka zadovoljština, a Hrvatskoj šamar vladajućoj politici koja se nije pobrinula čak ni za to da se Mladićevi zločini u Hrvatskoj nađu u optužnici Haškog suda. Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić smatra da se u Srbiji cijelo vrijeme znalo gdje se krio Mladić:
'Jedan obavještajni sloj u obavještajnoj službi Srbije je morao znati gdje se sve ove godine skrivao Mladić. Prenaivno mi djeluje tvrdnja da je sada slučajno došlo do uhićenja Mladića, baš u vrijeme kad Hrvatska završava s pregovorima s EU-om i kad Srbija treba postati kandidat za priključenje EU-u. Nema tu previše slučajnosti. Obavještajna struktura je morala znati gdje se krije Mladić! Kako smo mi znali da Gotovina nije u Hrvatskoj?! Sve naše obavještajne službe su to rekle – Gotovina nije u Hrvatskoj. I mi smo to tvrdili, pokazalo se da su naše službe bile u pravu.'
Što je s Mladićevim zločinima koje on počinio u Hrvatskoj?! U haškoj optužnici protiv Mladića o tome ni traga.
'Mislim da je to jedan manevar Haškog tribunala, da smanji optužnicu iz čisto praktičnih razloga, što se na nas reflektira sasvim drukčije. Oni se povode mišljenjem: ako mu dokažemo ovo u Bosni, dovoljno je da dobije doživotnu i gotovo je. Ali nije korektno što optužnica nije proširena i na zločine koji su počinjeni i u Hrvatskoj. Ta je ljaga na Haškom sudu.'
Paradoks je, međutim, u tome što je pravo jedna, a pravda druga kategorija. Ratko Mladić, najistureniji general u velikosrpskim osvajanjima i u Hrvatskoj i BiH 90-ih godina, hipotetski u Haagu može dobiti nižu kaznu od generala Gotovine i Markača, koji su samo branili napadnutu domovinu, koju je upravo Mladić razarao i po njoj ubijao civile?
'Ne može se usporediti onoga koji je sijao smrt, razarao i ubijao, koji je odgovoran što je samo u Srebrenici osam tisuća zarobljenih ljudi ubijeno, s nekim tko je samo izvršavao svoj zadatak.'
Gotovini i Markačevi odvjetnici su pogriješili što su umjesto svojih klijenata branili Tuđmana, Šuška, Bobetka...
Zašto je onda general Gotovina dobio tako tešku kaznu, ako je samo izvršavao zadatak?
'Ne komentiram prvostupanjske presude, ali kao pravnik smatram da je bila pogrešna strategija obrane. Nije trebalo braniti Tuđmana, Šuška, Bobetka i Červenka, njima može povijest suditi, a advokati su morali braniti svoje branjenike kao vojnike. Kakav su oni dobili zadatak?! Da odbace neprijatelja do granice! I oni su ga odbacili, a tko je imao kakve planove - paliti sela, ubijati civile - to je pitanje policije, kakve veze oni imaju s tim, front je otišao dalje! Ja bih tako postavio obranu. Rekao bih: nisu oni političari, kakav udruženi zločinački pothvat?! Samo smo došli saznati što moramo učiniti?! Odbaciti neprijatelja! E, onda obrana Gotovine i Markača ne bi dobila 34 milijuna. Oni su branili one kojima se ne može suditi.'
Vas i dalje prozivaju zbog sudbine generala Gotovine. Smatra se da je njegova sudbina zapečaćena 4. veljače 2005, kad je na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost odlučeno da se generala Gotovinu uhiti, identificira i transferira za Haag.
'Zaboravlja se da sam ja pozvao Gotovinu na razgovor. Htio sam s njim razgovarati jer to sugerirao Karamarko. Pozvao sam ga. Nažalost, on nije došao na razgovor. Gotovina tada nije imao šanse koju su drugi imali. Zato sam i stao na njegovu stranu. Svi drugi su dobili pravo da s haškim istražiteljima razgovaraju. Gotovina to nije mogao. Kad je došao poziv za intervju, zaključak vlasti je bio da on s njima ne smije komunicirati. I kad su došli zahtjevi za hapšenje, on bježi, odlazi s teritorija Hrvatske. K meni je došao pokojni Pukanić, koji je mene smatrao svojim prijateljem i ja njega, i rekao da je uspostavio kontakt s generalom Gotovinom.
Pitao me što predlažemo. Predložio sam da se vrati u Hrvatsku, da se stavi na raspolaganje institucijama, što će mu omogućiti da se brani sa slobode. Pozvao sam ga i preko novina da se vrati. U međuvremenu sam razgovarao s Carlom del Ponte i pokušao je nagovoriti da istražitelji dođu ovamo i razgovaraju. Pitao sam Carlu del Ponte može li Gotovina dati iskaz da se brani sa slobode. Kaže ona da ne može zato što je bio u bijegu, ali nakon mjesec-dva dana, ako se sam prijavi, branit će se sa slobode. Ja sam mu to poručivao.'
