Rasprava je iznova počela čitanjem optužnice i očitovanjem o krivnji nakon što je Vrhovni sud ukinuo raniju oslobađajuću presudu Županijskog suda iz travnja 2016. na koju se žalio Uskok.

U oslobađajućoj je presudi, među ostalim, stajalo kako nema dokaza da je Besjedica pogodovao Vićanu kada mu je, kao zemljišnoknjižni sudac, omogućio da u korist tvrtke Dubrovačko primorje uknjiži nekretnine, uključujući i apartmansko naselje Vrtovi sunca. Ono u pretvorbi nije bilo procijenjeno pa Uskok smatra da je Hrvatski fond za privatizaciju pritom oštećen za 346 milijuna kuna.

Suprotno stavu Županijskog suda da se u tom slučaju nije radilo o pogodovanju već Besjedičinoj sudačkoj procjeni Vrhovni sud je, nakon žalbe Uskoka, ocijenio da je zaključak kako nema dokaza o interakciji između Vićana i Besjedice preuranjen.

Zatražili su stoga da se u novom postupku provedu svi već izvedeni dokazi, a po potrebi i novi kako bi se rasvijetlilo poznanstvo između Vićana i Besjedice čiji su razgovori zabilježeni i u njihovim tajno snimljenim razgovorima.

Vrhovni sud je zauzeo stav i da se u oslobađajućoj presudi Županijski sud nekritički oslanjao na presudu Ustavnog suda od 22. siječnja 2015. u kojoj stoji da suci i porotnici koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti pozvani na odgovornost zbog mišljenja ili glasovanja pri donošenju sudbene odluke, osim ako sudac krši zakon, što je kazneno djelo.

Suđenje u kojem su oslobođeni provedeno je nakon što je Ustavni sud ukinuo tada već pravomoćnu presudu kojom su Vićan i Besjedica bili osuđeni na rad za opće dobro.

Uz njih dvojicu Uskok je u ovom slučaju teretio i poduzetnike Antuna i Antoana Kralja te suca Peru Miloglava koji su pravomoćno oslobođeni već na prvom suđenju.