Amerikanci se nadaju da će Ukrajinci platiti te letjelice, uz što su dobili više od 40 milijardi dolara, koliko je Washington dosad donirao Kijevu u okviru vojne pomoći za obranu od ruske agresije. Donosimo više detalja o tim dronovima s ubojitim protuoklopnim projektilima tipa AGM-114 Hellfire.

Agencija Reuters je, pozivajući se na neimenovane izvore, objavila da Bidenova administracija planira prodati Ukrajincima četiri bespilotne letjelice MQ-1C Grey Eagle. Isti izvor najavio je agenciji da će Biden obavijestiti američki Kongres o predloženoj prodaji dronova u roku od nekoliko dana, nakon čega će u Kongresu, koji ima mogućnost blokiranja prodaje, uslijediti glasanje o tome.

Vojni analitičari podsjećaju da je Ukrajina od početka ruske agresije značajno koristila bespilotne letjelice, ponajviše turski Bayraktar, kao i manje naoružane i nenaoružane dronove. Turski TB2 pokazao se kao visoko precizno oružje još za vrijeme kratkotrajnog sukoba između Armenije i Azerbajdžana u jesen 2020. godine.

Valja podsjetiti da su za vrijeme Drugog rata u Gorskom Karabahu azerbajdžanski dronovi, uvezeni iz Turske, posmicali brojne armenske tenkove i oklopna vozila, privukavši svjetsku pažnju potencijalnih kupaca na istanbulsku tvrtku Baykar, čije su letjelice dobile konačnu potvrdu tijekom aktualne agresije Kremlja na Ukrajinu te bilježe uspjehe u uništavanju ruskog oklopa iz zraka. I sam vlasnik tvrtke Selcuk Bayraktar u srijedu je najavio izvoz dronova TB2 dok je za potražnju na globalnoj razini kazao da premašuje sva očekivanja. Poduzetnik je otkrio da je u razvoju nova verzija drona Bayraktar (TB3) te da je velika potražnja i za dronom Akinci, o čemu je tportal već pisao.

Preciznija zamjena za turski izvozni hit

Iako su se turske letjelice pokazale kao hit, američki stručnjaci smatraju da bi uvođenje dronova MQ-1C Grey Eagle dalo Ukrajini visoko izdržljiv bespilotni sustav s ubojitijim sposobnostima od Bayraktara. Grey Eagle, koji proizvodi tvrtka General Atomics, ima znatno precizniju avioniku, radar i sustave elektroničkog ratovanja od turskih letjelica. No najvažnije je to da MQ-1C može nositi do četiri projektila zrak-zemlja tipa AGM-114 Hellfire.

Riječ je o izuzetno sofisticiranoj i preciznoj raketi koja djeluje u svim terenskim uvjetima, danju i noću, a koristi se kao nezaobilazan projektil u naoružanju američkih naprednih jurišnih helikoptera tipa AH-64 Apache. Za razliku od američkog Sivog orla, turski TB2 može nositi tek upola lakše 48-kilogramske turske projektile MAM-L s manjom razinom preciznosti 'paklenog ognja' tipa AGM-114.

Grey Eagle je zapravo izdanak drona MQ-1 Predator i po svojim sposobnostima i performansama smješta se između svojeg prethodnika i znatno većeg modela MQ-9 Reaper, a nastao je kao zamjena za dron tipa RQ-5 Hunter. Djelovao je u Afganistanu, no kako se softver učestalo kvario, doživio je poboljšanja u obliku inačice IGE s autonomijom leta od čak 27 sati, dva sata više od prethodnika.

Naoružan poput lovca

Uz to, povećan je kapacitet goriva za čak 50 posto, a za isto toliko poboljšan je kapacitet nosivosti. Dronu su pridodani sustavi zaštite od munje te tolerancije oštećenja i sustav za izbjegavanje sudara, a nešto izmijenjeni dizajn povećao je i plovidbenost. Prema dostupnim specifikacijama, novi kapacitet nosivosti sada iznosi 360 kilograma dok je maksimalna brzina povećana na 309 kilometara na sat, a plafon leta ostao je isti – 8839 metara.

Valja naglasiti da Grey Eagle u novoj inačici može ponijeti četiri protuoklopne rakete Hellfire ili osam projektila zrak-zrak tipa AIM-92 Stinger te četiri laserski vođene bombe - jedrilice tipa GBU-44/B Viper Strike. Modernizirani Sivi orao ima i pojačan radar tipa AN/ZPY-1 STARlite.

Treba napomenuti da je izvoz američke tehnologije bespilotnih letjelica strogo reguliran i prije Kongresa mora ga odobriti State Department, a on je već dao zeleno svjetlo za prodaju sustava koji su prijeko potrebni Ukrajini u trenutku u kojem ruske snage čine manje strateško-taktičkih grešaka nego u prvim danima agresije.