Ukrajina je ovih dana počela koristiti šest francuskih vučenih haubica tipa TRF1 kalibra 155 milimetara koje je Pariz donirao Kijevu početkom prosinca. Prema navodima ukrajinskih medija, TRF1 se koriste u borbama oko Bahmuta u regiji Donjeck, a mi donosimo više o tim haubicama koje je u francuskoj vojsci zamijenio samohodni top tipa Caesar Mk II
Prve snimke ovih haubica koje vuku kamioni Renault TRM 10000 prikazao je ukrajinski novinar Andrij Tsaplijenko, a prema njegovim navodima TRF1 se koriste u borbama oko razorenog Bahmuta kojeg je ovih dana posjetio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Prema dostupnim podacima, Ukrajina je od Francuske nabavila najmanje 15 haubica TRF1 od kojih je njih šest zasad stiglo do bojišnice. Kijev je dogovorio s Parizom nabavu haubica početkom rujna, a sporazum je poduprlo francusko ministarstvo obrane.
TRF1 je vučena haubica koju je proizvodila državna tvrtka GIAT koja je danas poznata pod nazivom Nexter Systems, a koji, između ostaloga, proizvodi haubice Caesar, tenkove Leclerc i oklopna vozila pješaštva Aravis. TRF1 je nastala 80-ih godina prošlog stoljeća za potrebe francuske vojske koja je do sredine prošlog desetljeća koristila njih 105. Posljednja četiri TRF1 su povučeni iz službe ove godine, a u potpunosti ih je zamijenila haubica Caesar Mk II također kalibra 155 milimetara.
Francuska vojska je ukupno naručila 270 primjeraka TRF1 koji, pored vrlo visokih borbenih kvaliteta, nije doživio značajan komercijalni uspjeh jer je haubica bila skuplja od konkurencije.
Topnički sustav TRF1 ima cijev dužine 40 kalibara (6200 milimetara) koja je identična onoj u samohodne haubice tipa F-1 GST. Cijev ima dvokomornu plinsku kočnicu i klinasti zatvarač, a na postolju je ugrađen motor snage 24 kilovata pomoću kojeg se sustav može premještati po bojišnici bez pomoći tegljača i to maksimalnom brzinom od 8 kilometara na sat. Za potrebe prijevoza cijev se okreće unatrag za 180 stupnjeva i povezuje se sa spojenim kracima postolja.
Sustav vuče tegljač tipa Berlie ili Renault TRM 10000 koji prevoze posadu od šest članova.Posadu haubice čine zapovjednik, dva topnika, računalni operater, punjač i vozač, a u slučaju krajnje potrebe haubicom mogu upravljati svega tri vojnika.
Haubica TRF1 u 15 sekundi može ispaliti tri projektila, dok u jednoj minuti ispaljuje najviše šest projektila jer se cijev topa prebrzo zagrijava pa je potrebno neko vrijeme za hlađenje. TRF1 koristi granate tipa F-3 koje mogu biti višedijelno punjene razorno-rasprskavajućim, dimnim i svjetlećim zrnima. Također može koristiti granate koje su izrađene za samohodnu haubicu tipa F-1 GST te haubice M-188 i FH-70. Pri gađanju običnim razorno-rasprskavajućim zrnima domet iznosi 24 kilometara, a s aktivno-reaktivnim do 30,5 kilometara.
Radi povećanja dometa do 41,5 kilometara razvijena je nova cijev dužine 52 kalibra, ali taj prototip nikada nije usvojen. GIAT-ovi oružari su kasnije razvili cijev dužine 45 kalibara koji je 'dobacio' 39,5 kilometara s aktivno-reaktivnim zrnom. No ta inačica nije doživjela komercijalni uspjeh.
Francuska vojska je koristila ove haubice tijekom Zaljevskog rata, a njima je bilo naoružane pet topničkih pukovnija i prekomorski zbor stacioniran u Džibutiju. Francuska je uspjela prodati 12 komada Cipru, njih 28 Saudijskoj Arabiji te osam Senegalu, a nekoliko primjeraka našlo se na ispitivanju u američkoj kopnenoj vojsci.