Yoweri Museveni dobio je zadnje ugandske izbore s 58,6 posto glasova dok je njegov glavni protukandidat i lokalna pop-zvijezda Bobi Wine osvojio 34,8 posto glasova. Wine je optužio Musevenija za fabriciranje rezultata i nazvao izbore najvećom izbornom prevarom u povijesti Ugande.

Pritom je pozvao sunarodnjake da odbace rezultate izbora i nastave borbu za političke promjene i rušenje dugovječnog ugandskog samovoljnika koji je započeo vladati srušivši jednog od najbrutalnijih diktatora svih vremena – Idija Amina Dadu. Došavši na vlast 1986. godine, Museveni je znakovito naglasio da 'problem Afrike ne leži u njezinim narodima, već u njezinim liderima koji žele predugo ostati na vlasti'. S obzirom na to da je na čelu Ugande već 35 godina, njegov stav o afričkim autokracijama i diktaturama zvuči poput neviđenog licemjerja.

Jedan od najdugovječnijih afričkih lidera rodio se 26. siječnja 1944. u gradu Ntungamu kao pripadnik plemena Bayankole. Njegovo prezime znači 'sin sedmoga čovjeka' i izvedenica je u čast Sedme bojne britanske kolonijalne pukovnije King's African Rifles, u kojoj su služili brojni Uganđani sve do neovisnosti zemlje 1962. godine. Otac mu je bio stočar, a majka domaćica te su oboje bili nepismeni. Stotinjak očevih krava omogućilo je Museveniju školovanje u internatu koji su vodili anglikanski misionari, a nakon srednje škole odlazi na fakultet u susjednu Tanzaniju te u Daar El Salaamu studira ekonomiju i politologiju.

Prvi izbori pod pritiskom tek 1996.

Kako je glavni grad Tanzanije sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća bio žarište afričkog socijalizma, Museveni se povezuje sa studentima radikalnih antikolonijalnih svjetonazora pa se vrlo brzo priključuje marksističko-lenjinističkoj Fronti oslobođenja Mozambika (FRELIMO) i stječe prva vojna iskustva koja će mu pomoći u gerilskom ratu protiv diktature Idija Amina Dade. Uz zapovijedanje gerilom, Museveni pokreće ljevičarski pokret Frontu za nacionalni spas (FRONASA), u kojoj okuplja sunarodnjake iz vlastitog plemena i kongoanske manjine iz plemena Banyarwanda koja je emigrirala na zapad Ugande.

Nakon što je Idi Amin u listopadu 1978. godine pokrenuo invaziju na Tanzaniju, Musevenijeva FRONASA se s ostalim pobunjeničkim skupinama ujedinila u Frontu nacionalnog oslobođenja Ugande (UNLF) te je nakon devetomjesečnih borbi pobijedila ozloglašenog ugandskog diktatora. Na vlast ponovno dolazi Apollo Milton Obote, kojeg je Idi Amin Dada srušio 1971. godine, a Museveni nedugo nakon Oboteovog ustoličenja pokreće oružanu pobunu, čime započinje šestogodišnji građanski rat. Obotea je 1986. godine s vlasti srušio njegov general Tito Okello, a kaos nakon Oboteovog bijega u Tanzaniju najbolje iskorištavaju Musevenijevi pobunjenici te ulaze u ugandsku prijestolnicu Kampalu i instaliraju svojeg vođu za predsjednika.

Museveni nakon dolaska na vlast obećava sunarodnjacima da neće zabranjivati političke stranke koje nisu mogle sudjelovati u vlasti putem svojih parlamentarnih predstavnika. Takav stav zasmetao je ugandskim zaštitnicima poput Sjedinjenih Američkih Država te su kao Musevenijev izdašni donator zahtijevale uvođenje potpune demokracije. Stoga u strahu od gubitka podrške tek 1996. organizira prve prave izbore na kojima upravo on pobjeđuje s osvojenih 75 posto glasova.

Dobri poznavatelji prilika u Ugandi ocjenjuju da je Musevenijeva izborna pobjeda plod desetogodišnjeg mira i stabilnosti u zemlji koja se njegovim potezima gospodarski oporavila, a uz to su ostvareni značajni rezultati u borbi protiv AIDS-a, poboljšana su prava žena i uvedeno besplatno obrazovanje.

Smrtna kazna za homoseksualce

Tijekom svih idućih izbora Musevenija prate optužbe za podmićivanje članova državnog izbornog povjerenstva i druge nepravilnosti, a njegov autokratski stav koji prijeti pretvaranjem u potpunu diktaturu sve više počinje zabrinjavati Zapad. Kap koja je prelila čašu bila je Musevenijeva odluka iz 2014. godine, kojom uvodi zakon o doživotnom zatvoru za sve homoseksualce koji je obvezivao sve građane da prijavljuju svoje sugrađane za koje sumnjaju da imaju istospolne sklonosti. Odluka o doživotnom zatvoru za homoseksualce bila je, inače, ublažena verzija prethodnog Musevenijeva zakona, prema kojem su svi homoseksualci trebali biti pogubljeni. Na takav zakon prve su reagirale Norveška i Danska te su dokinule donacije Ugandi dok poznati irski glazbenik, politički aktivist i pokretač humanitarne akcije 'Live Aid' Bob Geldof poziva Musevenija da mirno siđe s vlasti.

Museveni uskoro sve više počinje pokazivati svoje autokratske sklonosti pa iste godine ukida koncesiju televizijskoj kući koja se usudila emitirati snimku na kojoj predsjednik spava dok članovi parlamenta raspravljaju o proračunu. Predsjednikov ured demantira njegovu pospanost posvećenošću meditaciji za bolju budućnost Ugande, što je samo jedna od brojnih crtica koja stavlja Musevenija uz bok drugim afričkim diktatorima poznatima po bizarnostima. Primjerice, 2018. godine pokušao je zakonom zabraniti oralni seks te je u izvanrednom televizijskom obraćanju poručio sunarodnjacima da usta služe isključivo za jelo.

Na pretprošlim predsjedničkim izborima održanim 2016. godine Museveni pobjeđuje s osvojenih 60,75 posto glasova, a oporba te rezultate naziva parodijom. Prije samih izbora dao je uhititi glavnog oporbenog čelnika, što je bio slučaj i na prošlim izborima, a u područjima naklonjenim oporbi redovito su kasnile glasačke kutije.

Dugogodišnji ugandski predsjednik često je na meti oporbe zbog otvorenog nepotizma. Kćer Natashu Karugire, inače modnu dizajnericu, postavio je za šeficu predsjedničkog ureda, a sina Muhoozija Kainerugabu, general-pukovnika specijalnih snaga, za zapovjednika predsjedničke garde. Tim potezom osigurao se od mogućih zavjera unutar najbližeg kruga suradnika, ali i omogućio lakši prijelaz vlasti s oca na sina jednom kada ga više ne bude.