Službeni Minsk objavio je sredinom tjedna da je već započeo s ranije planiranim premještanjem vojne opreme i ljudstva te privremenim ograničenjem kretanja građana i vozila na pojedinim javnim prometnicama i njihovim dionicama. Istovremeno je Rusija prebacila tenkove u regiju Brest na granici s Ukrajinom.

Bjeloruska skupina za praćenje vojne aktivnosti Hajun priopćila je da su se kolone s opremom počele kretati još u ponedjeljak 12. prosinca te da su napredovale iz grada Baranaviči do Bresta, grada koji se nalazi na tromeđi Bjelorusije, Ukrajine i Poljske. Ukupno je zabilježeno kretanje 24 postrojbe opremljene tenkovima T-80, a zamijećeno je i pomicanje minobacačke bitnice, signalnih vozila i inženjerijske opreme.

Prema bjeloruskoj skupini za praćenje, Rusija istovremeno nastavlja prebacivati vojnu opremu u Bjelorusiju. Izvještava se da je vlak s najmanje 12 tenkova tipa T-72 krenuo sa željezničke postaje Buj u Kostromskoj oblasti 8. prosinca i da je dva dana kasnije stigao u mjesto Zaslonovo u bjeloruskoj Vitenskoj oblasti. U blizini željezničke postaje Zaslonovo nalazi se vojni poligon Lepelski, gdje se skupina ruskog vojnog osoblja nalazi još od listopada ove godine. Također je objavljeno da su bjeloruski liječnici počeli dobivati mobilizacijske pozive.

Lukašenkovo oklijevanje

Hajun dodaje da su dvije tenkovske satnije 7. tenkovske bojne 11. brigade bjeloruske vojske dobile zadaću marširanja na poligon Gožski na području Grodna, a radi se o najmanje 20 tenkova tipa T-72B. Napominje se da je postrojba sa sjedištem u Slonimu podignuta uzbunom u 3 sata ujutro te da su joj se priključile 40. i 105. mehanizirana bojna te inženjerijska bojna 11. brigade.

Prema objavljenim materijalima bjeloruskog ministarstva obrane, očekuje se i da će pripadnici 19. mehanizirane bojne prijeći rijeku Berezinu na prijelazu koji je podignut u Borisovskom okrugu u regiji Minsk. Nakon prelaska rijeke postrojbe se mogu prebaciti na poligon 227 Borisov. Istovremeno, na aerodrom Mašulišči sletio je ruski avion za rano upozoravanje i kontrolu tipa A-50, a u istu zračnu bazu još ranije sletjela su tri supersonična lovca presretača tipa MiG-31K, koji se mogu naoružati balističkim projektilima Kh-72M2 Kinžal.

Valja podsjetiti da je sveobuhvatna ruska invazija na Ukrajinu krajem veljače ove godine započela istovremeno iz četiri glavna smjera, od kojih je jedan uključivao bjeloruski teritorij. Ubrzo nakon toga očekivalo se da će se bjeloruske trupe izravno uključiti u rat. Međutim deset mjeseci od ruskog upada u Ukrajinu bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko i dalje ne želi slati svoje vojnike u rat pa se mnogi s pravom pitanju što stoji iza ovih pokreta bjeloruskih snaga.

Odluka za bjeloruskog diktatora nije laka jer su odanost ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i oslanjanje na rusku pomoć glavni čimbenici koji ga održavaju na vlasti. Od samog početka ruske invazije na Ukrajinu Lukašenko jača antizapadnu propagandu kako bi pronašao motive za bjelorusko uključivanje u rat, a istovremeno Minsk nastavlja provoditi velike vojne vježbe, držeći ukrajinske i poljske snage u stalnom stanju pripravnosti.

Visoka stopa dezertera i strah od građanskih nemira

Lukašenko nastavlja jačati propagandu kako bi pronašao razloge da Bjelorusija ima motiv za ulazak u rat. Osim toga, nastavlja provoditi velike vojne vježbe, držeći ukrajinske trupe u stanju pripravnosti blizu svoje sjeverne granice i daleko od tekućih borbi na istoku zemlje.

Ipak, ideja o slanju bjeloruskih trupa da se bore u Ukrajini jako je nepopularna u zemlji i mogla bi stajati Lukašenka potpore njegove vojske ili riskirati izbijanje građanskih nemira. Istraživanja javnog mnijenja koja je proveo međunarodni think tank Chatham House pokazuju da samo pet posto Bjelorusa podržava raspoređivanje njihovih snaga u Ukrajini te da se više od 50 posto stanovništva boji da će njihova zemlja biti uvučena u rat.

Bjeloruski politički analitičar Artjom Šrajbman u nekoliko navrata sugerirao je da bi se u slučaju bjeloruskog priključivanja ruskoj agresiji na Ukrajinu mogla očekivati visoka stopa dezertera i odbijanja borbe, uz prosvjede građana koji bi mogli izbiti diljem zemlje s nešto više od devet milijuna stanovnika. Lukašenko je, ističu bjeloruski neovisni analitičari, sklopio pogodbu s vlastitim narodom o stabilnosti i miru u zamjenu za nedostatak interesa za njegovu politiku.

Budući da su oba obećanja kompromitirana, Lukašenko se uvelike oslanja na Rusiju te ona svim silama pokušava prisiliti Minsk da se i službeno uključi u rat, osobito nakon što su propale Putinove zamisli o brzom osvajanju Ukrajine, a zapadne sile se ujedinile u pomaganju napadnutoj zemlji.

Ograničeni kapaciteti

Dok se vojni analitičari i promatrači slažu da Minsk pokretima svojih snaga prijeti Ukrajini i pokušava držati Kijev u stanju pripravnosti, kapacitet bjeloruske akcije prilično je ograničen.

Bjelorusija je naslijedila svoju vojsku od postrojbi koje su za vrijeme nekadašnjeg Sovjetskog Saveza činile pozadinu sovjetskih armija stacioniranih u Poljskoj i bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Prema podacima publikacije Military Balance, koju svake godine izdaje londonski Međunarodni institut za strateške studije, vojna pričuva koju Minsk može pozvati u slučaju mobilizacije iznosi 290.000 ljudi. Usporedbe radi, susjedna Poljska ima trostruko više vojnika, ali i četiri puta više stanovnika od Bjelorusije te vojni proračun dvadesetak puta veći od ovog ruskog saveznika.

Bjeloruska vojska imala je proteklih godina centraliziranu strukturu s tri korpusa, nedavno decentralizirana u zapadno, sjeverozapadno i južno operativno zapovjedništvo, s time da je potonje ove godine imalo popriličnih problema s popunom i opremanjem. Naoružanje je u potpunosti sovjetske i ruske proizvodnje, a ono unatoč izobilju gubi s vremenom svoju borbenu vrijednost.

Kopnene snage najveća su struktura u bjeloruskoj vojsci, ali samo je dio njezinog osoblja trenutno dostupan. Prema izvješću Ruskog centra za analizu strategije i tehnologije, samo 10.000 do 15.000 vojnika svakodnevno služi u bjeloruskim kopnenim snagama, a ostale treba pozivati na zahtjev. Bjeloruski vojni stručnjaci ocjenjuju da bi Minsk, bez opsežne mobilizacije, mogao ustupiti Rusiji kao ispomoć tek 6000 vojnika.

Prema izvješćima iz 2020., Bjelorusija bi mogla imati 1200 tenkova, većinom T-72B, od kojih je njih 800 u rezervi. Razina njihove borbene spremnosti nije poznata. Većina bjeloruskog topništva također je naslijeđena iz Sovjetskog Saveza, a radi se o 583 haubice tipa Msta-B i starim samohodnim topničkim oruđima poput Gvozdike i Akacije. Službeno, Bjelorusija ima šest novih raketnih topničkih sustava Polonez-M kalibra 300 milimetara domaće proizvodnje, a riječ je o oružju koje je sposobno lansirati visokoprecizne projektile s maksimalnim dometom paljbe od 290 kilometara.

Specijalci specijalizirani za gušenje pobuna

Bjelorusko zrakoplovstvo trenutno posjeduje 34 višenamjenska borbena zrakoplova MiG-29, od kojih je njih 13 modernizirano u varijanti BM, te 67 jurišnika tipa Su-25. Jedini novi zrakoplovi su četiri lovca Su-30SM i 12 školskih borbenih zrakoplova Jak-130. Protuzračna obrana se pak sastoji od ruskih protuzračnih sustava dugog dometa S-300PS, dizajniranih 80-ih godina prošlog stoljeća, a koji su se pokazali neuspješnima protiv američkih višecjevnih raketnih bacača HIMARS.

Putin je krajem lipnja ove godine obećao isporučiti Bjelorusiji raketni sustav brze reakcije tipa Iskander-M, koji može ispaljivati nuklearne projektile kratkog dometa, te dodatne jurišnike Su-25, a koji mogu nositi nuklearno naoružanje. Međutim Bjelorusija nema iskustva s nuklearnim oružjem niti objekte za njegovo pravilno skladištenje pa se na Putinovo obećanje gleda kao na neuspio pokušaj pridobivanja.

Jedinu vojnu organizaciju u Bjelorusiji s odgovarajućim borbenim iskustvom čine snage za specijalne operacije koje se sastoje od tri proširene bojne elitnog pješaštva s oko 3000 pripadnika. Smatra se da su to dokazano najučinkovitije i najlojalnije postrojbe bjeloruske vojske. Dvije su bojne sudjelovale u brutalnom gušenju prosvjeda 2020. godine potaknutih predsjedničkim izborima koje međunarodna zajednica nije smatrala ni slobodnima ni poštenima, a 'iskazale' su se i u gušenju prosvjeda u Kazahstanu u siječnju ove godine. Te su postrojbe izravno podređene glavnom stožeru oružanih snaga Bjelorusije i predstavljaju dobro obučenu malu vojsku unutar većih snaga sovjetskog tipa.

Prema domaćim, ali i stranim stručnjacima, optimalan način korištenja bjeloruske vojske pod ruskim zapovjedništvom čine izviđanje i diverzantske operacije protiv određenih ciljeva i konvoja ukrajinskih snaga. Za sve ostale akcije šireg opsega bjeloruska vojska nema kapacitete kojima bi učinkovito mogla napasti ukrajinske snage, posebice nakon što je Kijev dobio značajne vojne donacije sa Zapada.