Ovih dana pojavile su se snimke prototipa KF-21 s piste tvrtke KAI u južnokorejskom Sacheonu. Prema dostupnim informacijama, probni pilot je na poletno-sletnoj stazi pokrenuo motore General Electric F414-GE-400K, koje je isporučio SAD, te je bez polijetanja kratko vozio brzinom uzlijetanja prije nego što je usporio i vratio avion u tvornički hangar.

Ovakva probna vožnja je sasvim očekivana imajući u vidu za 22. srpnja najavljeni prvi let. Iz tvornice su procurili podaci da je planirana izrada šest prototipova te da su radovi na sklapanju četiri KF-21 u tijeku. Valja reći da su se krajem lipnja pojavili službeni videozapisi u kojima se prikazuje prvi prototip na statičkim testovima motora koji su radili punom snagom s naknadnim izgaranjem.

KF-21 je južnokorejski razvojni program borbenog zrakoplova 4,5 generacije, uz sudjelovanje Indonezije, a u cilju proizvodnje naprednog višenamjenskog lovca za južnokorejske i indonezijske zračne snage. Njegova konstrukcija ima manji radarski odraz od bilo kojeg borbenog aviona četvrte generacije koji u svojim unutarnjim odjeljcima ne nosi oružje kao lovci pete generacije.

Program od nacionalnog značenja

Seul razvija KF-21 kako bi zamijenio svoje zastarjele lovce F-4E Phantom II i F-5E/F Tiger II, a prema sadašnjim planovima, južnokorejsko ratno zrakoplovstvo namjerava do 2028. u svoju flotu uvesti prvih 40 aviona tog tipa dok bi puna flota od 120 primjeraka trebala biti u pogonu najkasnije do 2032. godine. Očekuje se da će još 50 zrakoplova naručiti Indonezija, mlađi partner u programu, iako je predanost Jakarte zajedničkom lovcu bila u nekoliko navrata dovedena u pitanje. Također će biti dostupan za izvozno tržište, a u konačnici se očekuje da će program KF-21 stajati oko 7,4 milijarde dolara. Projekt vodi južnokorejska vlada držeći 60 posto dionica u njemu. Indonezija je 2010. preuzela 20 posto udjela, a preostalih 20 posto drže privatni partneri uključujući proizvođača Korean Aerospace Industries (KAI).

Program je prvi put u ožujku 2001. najavio tadašnji južnokorejski predsjednik Kim Dae-jung, a odmah se smatrao preambicioznim pa je tako Korejski institut za obrambene analize (KIDA), svojevrstan think-tank ministarstva obrane, izrazio sumnju u sposobnost zemlje da dovrši komplicirani projekt. Faza razvoja imala je brojna kašnjenja i odgode, a raspravljalo se o njegovoj ekonomskoj isplativosti, ali ponovno je obnovljen interes za njega nakon studije izvedivosti iz 2008. i napada Sjeverne Koreje dvije godine kasnije. Iako je nosio rizike i očekivani trošak po jedinici bio bi znatno veći od kupnje od inozemnih proizvođača, razvoj domaće obrambene industrije smatrao se nacionalno značajnim te se očekivalo da će imati povratni učinak na industriju visoke tehnologije.

General prodao nacrte Šveđanima za stotinjak dolara?

Početni cilj programa bio je razviti višenamjenski dvomotorni lovac sa stealth sposobnostima, a koje nadmašuju one na avionima Dassault Rafale i Eurofighter Typhoon, ali su manje od onih Lockheed Martinova F-35 Lightning II. Istraživački centar za razvoj koncepta oružanih sustava i njihovu primjenu Sveučilišta Konkuk savjetovao je da bi KF-21 trebao biti bolji od F-16 Fighting Falcona i to s 50 posto većim borbenim dometom, 34 posto dužim životnim vijekom konstrukcije zrakoplova, boljom avionikom, AESA radarom, učinkovitijom opremom za elektroničko ratovanje i mogućnošću podatkovne veze.

Njihove preporuke također specificiraju 220.000 N potiska iz dva motora, nadzvučne sposobnosti presretanja i krstarenja te višenamjenske borbene sposobnosti. Ipak, korejsko ratno zrakoplovstvo kasnije je smanjilo zahtjeve projekta na lovac generacije 4,5 s ograničenim stealth sposobnostima.

Program je od početka bio praćen nizom kontroverzi. U listopadu 2009. uhićen je umirovljeni general južnokorejskog ratnog zrakoplovstva zbog odavanja povjerljivih dokumenata švedskom Saabu. General je navodno dobio mito od nekoliko stotina dolara za kopije dokumenata koje je potajno snimio dok su dužnosnici Saaba zanijekali bilo kakvu umiješanost. Južnokorejska vojna tajna služba kasnije je pronašla dokaze da je još jedna strana obrambena tvrtka podmitila člana tamošnjeg Instituta za upravljanje sigurnošću (SMI).

Kasnije se program našao na meti KIDA-e i drugih analitičara koji su učestalo ukazivali na njegovu previsoku cijenu i neisplativost. Pritom su upozoravali da bi KF-21 stajao dvostruko više od najsuvremenijeg F-16 i da se Japan susreo sa sličnom situacijom sa svojim Mitsubishijem F-2. Tvrtka KAI kasnije je neuspješno tražila suradnju u Švedskoj, Turskoj i SAD-u, a koncepti dizajna često su se mijenjali pokušavajući privući potencijalne partnere. U ožujku 2013. program je odgođen za 18 mjeseci zbog financijskih problema.

Službena animacija prijetnje

Četiri godine kasnije Indonezija je izvijestila da je projekt dodatno odgođen jer je američka vlada odbila izvozne dozvole za četiri ključne tehnologije korištene za avion F-35, a krajem iste godine državna tvrtka Indonesia Aerospace počela je s kašnjenjem isplate pa je opet odgođen. Uz to, Indonezija je zatražila od Seula da joj dozvoli izvoz KF-21, što je odobreno, pa je program nastavljen u 2019. godini.

Treba napomenuti da se KF-21 reklamira kao avion koji će u značajnoj mjeri djelovati zajedno s budućim južnokorejskim stealth bespilotnim bombarderima. To bi mu omogućilo da sa sigurne udaljenosti koristi svoj AESA radar i sustav infracrvenog pretraživanja i praćenja meta (IRST) te ih potom ruši projektilima Meteor. Uz to, mogao bi djelovati po zemaljskim ciljevima s F-35, koji bi mu davao neprijateljske koordinate, kako bi smanjivao prijetnju po bespilotne letjelice koja dolazi od protuzračne obrane.

Zanimljivo je to da službeni video južnokorejskog ministarstva obrane ukazuje na potencijalne protivnike izvan Sjeverne Koreje. U toj snimci animiran je tim KF-21 i borbenih dronova kako operiraju nad otočjem Dokdo, a koje je u središtu dugogodišnjeg teritorijalnog spora između Južne Koreje i Japana. Riječ je o otocima okruženima bogatim ribolovnim područjima te rezervama nafte i plina.

Stručnjaci smatraju da bi KF-21 mogao pronaći nišu na izvoznom tržištu jer je gotovo sigurno da će biti jeftiniji za rad od F-35 i neće zahtijevati tako opsežnu prateću infrastrukturu. Također će izbjeći stroga izvozna ograničenja nametnuta programu Joint Strike Fighter, koji stoji iza američkog izvoznog hita u obliku F-35. Može li pak pronaći tržište kao nasljednik F-16 među mnogim globalnim operaterima Vipera, ovisit će o njegovoj konačnoj jediničnoj cijeni i operativnim troškovima.