Iako je Hrvatska odlučila vlastitim snagama kontrolirati svoj zračni prostor, još uvijek nije jasno hoće li se novopridošli avioni koristiti isključivo za tzv. air policing ili će se letjelice uključiti i u NATO-ve misije poput nadgledanja zračnog prostora iznad baltičkih država u koji gotovo svakodnevno ulaze ruski avioni. Uz to, nije poznato koliko će piloti ostvariti letačkih sati godišnje na budućim avionima, niti u kojem vremenskom razdoblju od sklapanja 'posla stoljeća' možemo očekivati letjelice u sastavu HRZ-a. Javnost nema konkretan uvid ni u to koliki je vijek trajanja komponenti od kojih su sastavljene ponuđene polovne letjelice niti koliko iznosi krivulja troškova sati leta, također važna stavka pri odabiru budućeg aviona u sastavu našeg ratnog zrakoplovstva.

Nepoznanice se odnose i na troškove koje bi Hrvatska mogla imati vezano za specifične infrastrukture koje zahtijevaju svaki od ponuđenih aviona, ne znaju se operativni troškovi starenja aviona, kao što nije poznato na koji bi se način provodila preobuka pilota i je li ona uključena u ukupnu cijenu ponude. Ne znaju se ni detalji o obuci tehničkog osoblja, dok se o transferu tehnologije i mogućem proširenju vojne i gospodarske suradnje može samo nagađati jer su ponuđači tijekom lobiranja za svoje proizvode o mogućem partnerstvu razgovarali tek načelno. Enigma su i geopolitički kriteriji kojim će se voditi povjerenstvo, a koji bi mogli prevagnuti pri odabiru budućeg višenamjenskog aviona.

>>> Istražili smo kako posluju kompanije čiji bi borbeni avioni trebali čuvati hrvatsko nebo

Iz Ministarstva obrane navode tek kako će proces donošenja odluke na državnoj razini započeti početkom iduće godine, a uključuje mišljenje Odbora za obranu Hrvatskog sabora i Vijeća za obranu te Vladinu odluku o najpovoljnijoj ponudi za avion. Dvije godine od početka donošenja te odluke ističe životni vijek i međuremontni resurs naših MiG-ova. koji im je produžen nakon remonta u Ukrajini pa se s pravom smatra da je Hrvatska ''pet do dvanaest'' ušla u natječaj koji će državni proračun opteretiti s najmanje 6,5 milijardi kuna, koliko stoji najjeftinija ponuda što uključuje eskadrilu od 12 aviona, 10 jednosjeda i dva dvosjeda za obuku.

Neslavno propali natječaj

Valja podsjetiti kako je Hrvatska u siječnju prošle godine neslavno okončala dogovor s Izraelom oko nabave eskadrile američko-izraelskih aviona F-16 Barak. U tom propalom poslu krivnju je preuzeo Izrael koji je do samog kraja procesa nabave tvrdio da Sjedinjene Države neće praviti probleme oko prodaje polovnih aviona starih 30 godina. Izraelska uvjeravanja pokazala su se pogrešnima jer SAD, odnosno proizvođač Lockheed Martin nije dozvolio prodaju aviona s opremom koju ugrađuje treća strana. Stoga je Hrvatska bila primorana pokrenuti novi natječaj u kojem je, obzirom na spomenuto istjecanje resursa MiG-ova, izgubljeno dragocjeno vrijeme.

>>> Izdvojili smo sedam neugodnih pitanja zbog kojih se nabava izraelskih aviona pretvara u teški fijasko

Izrael se javio i na aktualni natječaj, ponudivši Hrvatskoj eskadrilu rabljenih F-16 C/D blok 30. Hrvatska Vlada je ovaj put istaknula kako izraelska ponuda jamči da bi američka strana bila uključena na samom početku cijele procedure, čime bi osigurala tripartitni ugovor između triju vlada. Riječ je o avionima koji su se počeli proizvoditi prije 34 godine. Do 1989., kada je prekinuta proizvodnja, isporučeno je ukupno 733 primjeraka koji su se našli u ratnim zrakoplovstvima SAD-a, Egipta, Grčke, Južne Koreje, Turske i Izraela. Maksimalna brzina kratke izdržljivosti kod bloka 30 iznosi 2.02 Macha pri visini od 12 kilometara dok taktički radijus, bez dodatnog spremnika goriva, iznosi 580 kilometara. Sa standardnim naoružanjem, koje se sastoji od raketa zrak-zrak teži 12 tona, a maksimalno opterećen teži nešto više od 19 tona.

Najstariji i najpotrošeniji

Izrael je u okviru programa Peace Marble II nabavio ukupno 75 aviona F-16 C/D blok 30, koji su pogonjeni motorom General Electric F110-GE-100 i imaju standardni usisnik zraka, za razliku od kasnijih verzija s većim usisnikom. Taj tip aviona prepoznatljiv je po korijenu vertikalnog stabilizatora, odnosno repa aviona u kojem se nalazi elektronska oprema, za razliku od ostalih verzija kod kojih se u tom dijelu letjelice nalazi padobran što služi kao dodatna kočnica.

Block 30 opremljen je dorađenim Westinghouseovim pulsirajućim radarom dugog dometa AN/APG-68 iz 80-ih godina prošlog stoljeća, a koji nasuprot današnjim standardnim AESA radarima gubi utrku po pitanju razlučivosti i efikasnosti. Na 'tridesetke' je integrirano izraelsko naoružanje, poput elektrooptičkih infracrveno navođenih raketa zrak-zrak malog dometa Python 4 i Python 5 te aktivno-radarski samonavođene rakete Derby dometa 50 kilometara. Izraelski blokovi 30 mogu nositi i televizijski vođene rakete zrak-zemlja AGM-142 Popeye, dometa od 78 do 320 kilometara, a zadržana je opcija nošenja američkog naoružanja, poput samonavođenih raketa zrak-zrak AIM-9L i M Sidewinder, vođenih raketa zrak-zemlja AGM-65 Maverick te laserski vođenih bombi iz obitelji GBU. Prema ocjenama pilota, radi se o avionu ogromnih manevarskih sposobnosti, ali je on ipak nadograđivan za potrebe jedinstvene izraelske borbene taktike koja odudara od NATO-vih standarda.

Iako javnosti nije poznata cijena izraelske ponude, pretpostavlja se kako bi 12 blokova 30 stajalo Hrvatsku nešto više od 6,5 milijardi kuna, no pritom nije jasno što sve uključuje ta cijena. Izraelski avioni su najstariji od svih ponuđenih, a stručnjaci upozoravaju kako je njihov najveći nedostatak maksimalna iskorištenost u sukobima Izraela sa susjedima. Iako ojačanih krila, trupa i stajnog trapa radi povećane nosivosti goriva i oružja za borbene zadaće izvan granica Izraela, nameće se zaključak da je riječ o najslabijoj ponudi, osobito stoga što ne znamo pravu cijenu troškova korištenja i servisa, kao ni detalje dodatnih pogodnosti koje nudi Izrael u smislu vojno-gospodarske suradnje.

Govoreći pak o geostrateškim i gospodarskim interesima, valja napomenuti da je Izrael čvrst američki partner koji nije u NATO-u, a osim pojedinih poveznica na kulturnom, političkom i sportskom polju, Hrvatska i Izrael nisu ostvarili značajniju gospodarsku suradnju. Hrvatskom kupnjom Blockova 30 Izraelci su zauzvrat obećali jačanje partnerstva u vojnoj industriji, zdravstvu, inovacijama, turizmu i nekretninskom biznisu.

Upisivanje u ekskluzivan francuski klub

Rabljene avione nudi i Francuska re se na hrvatski natječaj javila s Rafaleom, točnije njegovim posljednjim operativnim standardom F3-R odobrenim i za izvoz. Riječ je ujedno o jedinom dvomotorcu u ponudi i višenamjenskom lovcu 4,5-generacije koji ima mogućnost superkrstarenja, a koji mnogi stručnjaci smatraju najboljim avionom u aktualnom natječaju. Njegova najveća prednost je to što korisnik u jednom dobiva borbenu platformu koja može obavljati širok spektar borbenih zadaća istodobno, bez obzira na vremenske uvjete i doba dana. Rafaleove mane na koje upozoravaju stručnjaci su njegova operativna cijena koja raste s brojem motora, cijena sata leta, najveći broj tehničkog osoblja koji ga opslužuje i nejasnoće oko interoperabilnosti zbog kojih je Kanada nedavno odustala od tog tipa aviona.

Rafale se može pohvaliti revolucionarnim integriranim sustavom SPECTRA, koji omogućuje pilotu iznimno veliku svijest o situaciji te uključuje upozorenja o radarskom ozračenju, nadolazećim infracrveno vođenim projektilima, uporabi protumjera i aktivnog ometanja neprijateljskih frekvencija. Sustav SPECTRA koristi softver za virtualno smanjenje radarskog odziva izravnim, ali teško zamjetljivim ometanjem radara ili odašiljanjem lažnih podataka. Uz to, Rafale se može opremiti širokim rasponom pametnih bombi za udare na ciljeve danju i noću, a koristi i elektrooptički laserski označivač cilja Damocles za udare laserski navođenim bombama. Tu je i integrirani radarski samonavođeni projektila Meteor, koji se smatra ponajboljom raketom na tržištu, iako taj sustav čini zasebnu stavku u proračunu.

Kombinacija niske zamjetljivosti i SPECTRA-e omogućavaju francuskom avionu dubok prodor u neprijateljski zračni prostor bez dodatne potpore aviona za elektronička ometanja. Uz to, ima ugrađena izbaciva sjedala Martin-Baker Mark16F 0-0 koji osiguravaju pilotu da iskoči iz aviona dok je na zemlji i ne pokreće se. Također, pilot upravlja zrakoplovom u konfiguraciji HOTAS, zbog koje ne treba micati ruke s upravljačke palice i ručice gasa, a planirano je i uvođenje glasovnih naredbi.

S obzirom na to da je riječ o sofisticiranom dvomotorcu s najsuvremenijom opremom, cijena eskadrile stajala bi Hrvatsku oko 7,5 milijardi kuna. Sat naleta, procjenjuju stručnjaci, iznosi nešto manje od 20.000 eura, a Hrvatskoj bi bili isporučeni avioni s produljenim resursima od oko 9000 sati naleta. U kojem roku bi ih Francuzi mogli isporučiti, još uvijek je nepoznanica, kao što su nepoznati detalji vezani za troškove obuke pilota na dvomotornim avionima te zahtijevaju li oni posebne infrastrukturne prilagodbe, poput američkih i izraelskih F-16, koji imaju zračni usisnik s donje strane, stoga zahtijevaju ojačane poletno-sletne staze.

Avione Rafale u NATO-u, osim Francuske, ne koristi nitko pa je ta ponuda dočekana kao veliko iznenađenje. Ako se zagleda dublje, francuska ponuda došla je u vrijeme u kojem Francuska, s Njemačkom, nakon Brexita preuzima uzde Europske unije i NATO-a na Starom kontinentu pa bi eventualna Rafaleova pobjeda na natječaju dodatno ojačala Hrvatsku poziciju unutar unije i vojnog saveza, osobito nakon što je Unija odobrila 22 milijardi dolara pomoći Hrvatskoj zbog pandemije koronavirusa.

Švedska kompatibilnost

Iznenađenje na ponovljenom natječaju nije švedski Saab JAS-39 C/D Gripen, ponuđen Hrvatskoj i na prethodnom natječaju. Prema navodima proizvođača, riječ je o idealnom višenamjenskom avionu dizajniranom po NATO-vim standardima, s čijim je sustavom u potpunosti integriran. S obzirom na to da dolazi iz Švedske, koja nije članica Sjevernoatlantskog saveza, proizvođač uvjerava buduće kupce da zrakoplov osigurava zaštitu slobode djelovanja i kontroliranja vlastite budućnosti, a ugrađene američke i europske komponente prisnažuju partnerstva unutar NATO-a i EU-a.

Glavna prednost Gripena njegova je jednostavnost, niska cijena uporabe, najmanji broj tehničkog osoblja koje ga opslužuje, kratak rok isporuke i prilagodljivost različitim vrstama uzletišta. Zemlje korisnice Gripena imaju i zanimljivu praksu zajedničkih vojnih vježbi pa se tako Švedska, Mađarska, Češka, Južnoafrička Republika, Tajland i Brazil svake tri godine okupljaju na manevrima na kojima razmjenjuju iskustva i implementiraju nove letačke prakse.

Iako je riječ o lakom višenamjenskom borbenom zrakoplovu, Gripen se može naoružati infracrvenim sustavom navođenja IRIS-T, projektilima AIM-120 AMRAAM, raketama zrak-zemlja RB 75, Saabovim protubrodskim projektilima RBS-15F s proširenjima na zrak-zemlja orijentaciju, a tu je i već spomenuta raketa Meteor, testirana upravo na tom tipu aviona. Avion s mogućnošću slijetanja i uzlijetanja s aerodroma bez složene infrastrukture i jednostavnog održavanja s malim brojem specijalnih alata opremljen je sa sada već standardnim AESA radarom.

Premda pojedini analitičari otpisuju ponuđenu Gripenovu verziju C/D kao najslabiju kariku u natječaju, ističući da bi ponuda novije verzije E/F bila više dobrodošla, riječ je o ozbiljnom avionu koji je okosnica švedskog ratnog zrakoplovstva, a koje gotovo svakodnevno svojim Gripenima sudjeluje u 'rastjeravanju' znatno većih i ubojitijih ruskih lovaca tipa Suhoj Su-27 i Su-30 iznad baltičkih voda. Iako cijena nije precizirana, eskadrila novih Gripena C/D Hrvatsku bi stajala 6,7 milijardi kuna bez skrivenih troškova, što je nešto više od ponude koju je proizvođač putem švedske vlade postavio na prošlom natječaju.

Ako bi se Hrvatska odlučila za švedska rješenja, partner sa sjevera Europe najavljuje otvaranje regionalnog aeronautičkog centra u kojem bi radilo petstotinjak znanstvenika i stručnjaka. Ostale gospodarske ponude na aktualnom natječaju Šveđani nisu konkretizirali. U natječaju za budući avion HRZ-a posebno ističu da Gripen 'troši' skoro upola manje od konkurencije i čak četiri puta manje od dvomotornih borbenih zrakoplova. U odnosu na dio konkurencije na natječaju, Šveđani rado podsjećaju i da je riječ o novim avionima, onima koji nisu 'izraubani' u ekstremnim pustinjskim uvjetima.

Ponuda na američki način

Posljednji i po mnogim vojnim analitičarima najubojitiji avion na natječaju – američki F-16 blok 70 također posjeduje AESA radar, čiji svaki modul nadgleda 'svoj' dio neba, nakon čega podatke o uljezima predaje glavnom radaru koji nastavlja pratiti metu te pritom zbunjuje protivnički radar. Američki 'električni' lovac za blisku zračnu borbu može se pohvaliti i sustavom Auto GCAS, koji putem upravljačkog signala ispravlja moguće pilotske greške i vraća avion iz poniranja ili kovita u horizontalni let.

Avion F-16 je prepoznatljiv i po kapljičastom pokrovu kabine, što osigurava odličnu preglednost situacije uz standardni HUD prikaznik koji omogućava pilotu uvid u sve najvažnije borbene parametre. Za obranu i napad blok 70 može ponijeti gotovo sve što koristi američko ratno zrakoplovstvo, počevši od svih verzija projektila Sidewinder do projektila IRIS-T, ASRAAM i onih iz obitelji Python koje se kreću brzinama od 4 Macha.

Konkretna cijena nije spomenuta ni u ovom dijelu natječaja, a prema nekim informacijama, radi se o najskupljem aranžmanu koji bi Hrvatsku stajalo čak 11 milijardi kuna. Zauzvrat bi nam Amerikanci omogućili uspostavu regionalnog trenažnog centra u bazi Zemunik kod Zadra dok bi nam u procesu tranzicije na ispomoći bilo tehničko osoblje stacionirano u talijanskom Avianu.

Prema najavama, Amerikanci bi prve avione za buduću eskadrilu isporučili 2023. godine dok ostale detalje troškovnika nisu otkrili. Iz Lockheed Martina su tek poručili da bi ratno zrakoplovstvo koje gleda samo na troškove trebalo razmišljati o lakim sportskim propelercima poput Cessne. Cijena sata naleta kod bloka 70 naime iznosi oko 20.000 dolara, za razliku od Gripena, koji prema aktualiziranim vojnim enciklopedijama iznosi četiri puta manje. U političkom smislu Amerikanci nam osiguravaju ulazak u strateško-partnerski klub na višoj razini od sadašnje poprilično čvrste vojno-tehničke suradnje unutar NATO-a, a koji bi pobjedom Joea Bidena na nedavnim američkim predsjedničkim izborima trebao izvesti taj vojni savez iz krize u koju je upao izolacionističkom politikom Donalda Trumpa, što je dodatno produbila nepovjerenje između SAD-a i EU-a.