U Hrvatskoj postoji odgovarajuće zakonodavstvo vezano uz zaštitu svjedoka, a problem je u tome što se suđenja za ratne zločine održavaju i na sudovima na kojima suci i tužitelji nisu prošli odgovarajuću obuku, navodi se u izvješću posebnog izvjestitelja Vijeća Europe Jean-Charlesa Gardetta, koji Hrvatskoj zamjera i objavljivanje identiteta zaštićenih svjedoka
'Može se ustvrditi da je zakonodavstvo vezano za zaštitu svjedoka u Hrvatskoj odgovarajuće; zakoni u velikoj mjeri pokrivaju glavna područja i u skladu su s međunarodnim standardima', navodi se u izvješću objavljenom na internetskim stranicama Vijeća Europe.
Gardetto, posebni izvjestitelj za zemlje bivše Jugoslavije, trebao bi svoje izvješće pod naslovom 'Zaštita svjedoka kao temelj za pravdu i pomirbu na Balkanu' predstaviti Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe 26. siječnja u Strassbourgu.
Gardetto, predstavnik Monaka, u izvješću podsjeća da su četiri najveća suda u Hrvatskoj (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) 2003. dobila posebne ovlasti za suđenja ratnih zločina, te da su suci tih sudova prošli posebnu obuku za ta suđenja.
'Ipak, i drugi hrvatski sudovi procesuiraju slučajeve ratnih zločina. S obzirom na važnost obuke tužitelja i sudaca, kao i odgovarajuće opreme za osiguravanje zaštite svjedoka, izvjestitelj poziva hrvatske vlasti da koriste jedan od četiri specijalizirana suda u slučajevima u kojima bi svjedoci mogli biti ugroženi', stoji u izvješću.
'Često je problem u tome što suci i tužitelji ne koriste sva sredstva za zaštitu svjedoka. Primjerice, premda postoje mogućnosti za videoveze, one se ne koriste redovito. Dio problema leži u tome što se suđenja za ratni zločin vode pred lokalnim sudovima, što izaziva zabrinutost jer ni suci ni tužitelji na tim sudovima nisu prošli obuku koju su prošli suci i tužitelji na četiri specijalizirana suda u Hrvatskoj', navodi Gardetto.
Gardetto navodi da je u regiji postignut važan napredak u uspostavi sustava zaštite svjedoka, ali je ipak potrebno znatno poboljšati zaštitu jer mnogi potencijalni svjedoci ne žele svjedočiti zbog slučajeva prijetnji, zastrašivanja, pa čak i ubojstava.
Izvjestitelj je utvrdio da sustavi u zemljama regije 'ne jamče uvijek odgovarajuću zaštitu svjedoka uključenih u procese za ratne zločine, kao i za organizirani kriminal, na nacionalnim sudovima'. Gardetto također smatra da postoje znatne razlike u zaštiti svjedoka u zemljama regije, a nijedna od njih ne osigurava potpun sustav zaštite svjedoka.
'Posljedice tih nedostataka najvidljivije su na Kosovu gdje su svjedoci ubijani. U BiH se svjedocima redovito prijeti i zastrašuje ih se, a u Hrvatskoj i Srbiji objavljena su imena nekih zaštićenih svjedoka', stoji u izvješću.
Izvjestitelj kao dobar primjer zaštite svjedoka navodi suđenje Ademi-Norac na kojemu je više od 40 posto svjedoka dalo svoj iskaz putem video veze.
Ipak, više hrvatskih sugovornika reklo je Gardettu da se svjedoci još uvijek ne osjećaju sigurno u svjedočenju u slučajevima ratnih zločina, navodi se. U nekim slučajevima identiteti zaštićenih svjedoka su objavljeni. Postoje kazne za to, ali izvjestitelju je rečeno da nitko zbog toga nije kazneno gonjen ili osuđen, navodi se u izvješću, te se podsjeća na slučajeve suđenja Branimiru Glavašu u predmetima Garaža i Selotejp.
Izvjestitelj je ohrabren zbog znatnog napretka u suradnji na zaštiti svjedoka između zemalja regije. Postoji dobra suradnja između ministarstava pravosuđa Hrvatske i Srbije, kao i općenito dobra suradnja između tužiteljstava u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, stoji u izvješću.
