Tvrtka Collins Aerospace nedavno je predstavila svoju viziju budućih zračnih borbi između SAD-a i Kine, gdje bi se američke snage oslanjale na kombinaciju aviona s posadom i autonomnih bespilotnih letjelica, poznatih kao Collaborative Combat Aircraft (CCA)
Collins Aerospace jedna je od vodećih tvrtki u svijetu na području zrakoplovne i svemirske tehnologije.
Vizija Collins Aerospacea temelji se na scenariju u kojem CCA dronovi preuzimaju ključne uloge u zračnim operacijama, uključujući izviđanje, prepoznavanje prijetnji i sudjelovanje u borbenim zadaćama.
Zračne snage budućnosti: Kombinacija aviona i dronova
Collinsov video prikazuje scenarij u kojem američke snage koriste raznovrsne borbene avione, uključujući F-15E Strike Eagle, F/A-18F Super Hornet i F-35 Joint Strike Fighter, koji upravljaju autonomnim bespilotnim letjelicama. Ove letjelice, nazvane CCA, mogu se lansirati s različitih lokacija – zračnih pista, nosača aviona, pa čak i udaljenih terena – što pruža značajnu taktičku fleksibilnost u operacijama, piše portal The War Zone.
Prikazane su dvije vrste zamišljenih CCA letjelica. Jedna ima sličnosti s dronom Fury tvrtke Anduril, dok druga izgleda slično Kratosovom XQ-58 Valkyrie modelu. Ovi dronovi dizajnirani su tako da mogu djelovati u tandemu s avionima s posadom, osiguravajući proširenje senzorskog dometa i sposobnosti prepoznavanja ciljeva bez povećanja rizika za pilote.
vezane vijesti
U Collinsovoj viziji, borbeni avioni s posadom koriste napredna sučelja osjetljiva na dodir kako bi upravljali bespilotnim letjelicama. Sučelje omogućava pilotima odabir više dronova istovremeno i zadavanje unaprijed postavljenih misija poput izviđanja, obrane zračnog prostora i borbenih zračnih patrola. Na taj način, CCA letjelice djeluju autonomno, ali pod nadzorom ljudskih operatera, što omogućava fleksibilnost i brzo reagiranje na prijetnje.
Autonomne sposobnosti: Proširenje senzorskog dometa
Jedna od ključnih prednosti uporabe bespilotnih letjelica u zračnim operacijama je mogućnost proširenja senzorskog dometa borbenih snaga bez izlaganja pilota riziku. U Collinsovom videu, dronovi koriste svoje senzore za pretraživanje bojišta i prepoznavanje prijetnji, poput kineskih borbenih zrakoplova Flanker i stealth aviona J-20.
CCA dronovi mogu djelovati kao 'produžena ruka' borbenih aviona, omogućujući im da prikupljaju podatke o neprijateljskim zrakoplovima bez potrebe da se piloti izlažu opasnosti. Na primjer, dronovi mogu aktivirati svoje senzore i prosljeđivati podatke avionima s posadom, koji svoje senzorske sustave mogu zadržati u pasivnom načinu rada, smanjujući šanse za otkrivanje.
Dronovi također mogu poslužiti kao borbeni pomagači, lansirajući projektile prema neprijateljskim ciljevima, iako američki vojni dužnosnici naglašavaju da će, barem u doglednoj budućnosti, odluku o uporabi smrtonosne sile uvijek donositi ljudski operateri. Ovaj hibridni pristup omogućuje bespilotnim letjelicama da igraju ključnu ulogu u zračnim operacijama, ali uz stalnu ljudsku kontrolu.
Američka nadmoć u zračnoj borbi: Strategija za budućnost
Collinsova vizija budućih zračnih borbi dolazi u kontekstu ubrzanog razvoja vojnih tehnologija i autonomnih sustava, s posebnim fokusom na potrebe američkih zračnih snaga. Prema riječima generala Kennetha Wilsbacha, američke zračne snage planiraju koristiti čak 1.000 CCA dronova u kriznim situacijama. Ovaj značajan broj dronova stvorio bi veliku dilemu za potencijalne protivnike, povećavajući kompleksnost njihove strategije i smanjujući učinkovitost njihovih napada.
Wilsbach je također istaknuo da se dronovi neće koristiti u svakodnevnim operacijama, već će većinu vremena biti pohranjeni, spremni za brzu aktivaciju u slučaju krize. Ovaj pristup omogućuje smanjenje troškova održavanja i osigurava veću flotu dronova za istu količinu sredstava.
Buduće izazove i mogućnosti
Iako Collinsova vizija pruža zanimljiv uvid u budućnost zračne borbe, još uvijek postoje mnogi izazovi u vezi s kontrolom i autonomijom dronova. Trenutno, zračne snage eksperimentiraju s različitim metodama upravljanja bespilotnim letjelicama, uključujući korištenje tablet sučelja osjetljivih na dodir. Iako je to brz način za početak eksperimentiranja, stručnjaci iz industrije, poput Johna Clarka iz Lockheed Martina, naglašavaju da ovaj sustav možda neće biti krajnje rješenje.
Također, testiranja su pokazala određene poteškoće pri korištenju tableta tijekom zračnih operacija, jer pilotima može biti teško istovremeno upravljati avionom i dronom. Stoga se razmatraju alternativni pristupi, uključujući veći stupanj autonomije dronova uz ljudski nadzor. Očekuje se da će se, kako tehnologija bude napredovala, uloga autonomnih letjelica proširiti, a njihov način kontrole prilagoditi kako bi zadovoljio potrebe moderne zračne borbe.
