Vjesnik d.d. je uložio žalbu na nepravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu prema kojoj je novinar Željko Peratović 2004. i 2005. bio mobbingiran, odnosno kontinuirano zlostavljan na radnom mjestu, u naknadno ugašenom listu Vjesnik nakon objave teksta o Tomislavu Karamarku zbog čega mu Vjesnik treba nadoknaditi štetu od 89.250 kuna sa pripadajućim kamatama i troškovima
Kako se ističe u Vjesnikovoj žalbi prvostupanjski sud nije donio presudu na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza. Upozoravaju i da su u spisu priložena dva oprečna vještačka nalaza te da je iz iskaza svjedoka i stranaka evidentno kako je Peratović 'bio upozoravan na nesavjesnosti u obavljanju svojih radnih zadataka'.
U žalbi se navodi i da je obrazloženje presude proturječno te da je naknada previsoka jer šteta, ukoliko je i nastala, nije posljedica isključivo odnosa poslodavca prema tužitelju.
'Ona obuhvaća puno šire područje djelovanja trećih osoba unutar društveno političkih zbivanja i kontakata koje je tužitelj zbog svoje profesije i prirode posla održavao. Uvažavajući okolnost da je tužitelj istraživački novinar, isti svakako ima viši prag tolerancije na takova zbivanja', piše u žalbi u kojoj se navodi i da nije utvđena uzročno posljedična veza nastanka štete isključivo postupanjem poslodavca. Stoga Vjesnik d.d. predlaže drugostupanjskom sudu da njihovu žalbu usvoji i ukine prvostupanjsku presudu.
Vjesnikova žalba uslijedila je nakon što je Općinski radni sud u Zagrebu krajem ožujka presudio u korist novinara Željka Peratovića koji je još 2006. tužio Vjesnik zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu i mobbinga.
Prema obrazloženju presude sutkinje Jelice Pandurić, sud je zaključio da je Peratović u Vjesniku od ljeta 2004. do kolovoza 2005. kada je dobio izvanredni otkaz bio uznemiravan od neposredno nadređenih. Prema presudi, Peratović je bio izložen neprimjerenim pritiscima tadašnje glavne urednice Andreje Latinović i njezinih pomoćnika nakon što je objavio tekst o Karamarku, tadašnjem kandidatu za šefa jedne od sigurnosnih službi.
U presudi stoji da su nakon objave tog teksta glavna urednica i njezini pomoćnici izložili Peratovića neprimjerenim pritiscima obavljujući mu sve manji broj tekstova, ali i da su ga dovodili u potencijalno opasne situacije šaljući ga na radne zadatke izvještavanja o 'aktivnostima određenih krugova o kojima je pisao i koji su mu prijetili'. Ističe se i da su ga nadređeni pokušali diskreditirati kao istraživačkog novinara inzistirajući da otkrije izvore iz kojih je dobivao saznanja za svoje tekstove.
'Stoga sud smatra da je tužitelj bio u spornom periodu uznemiravan na svome radnom mjestu i da mu je poslodavac dužan nadoknaditi štetu jer ga nije zaštitio od uznemiravanja neposredno nadređenih osoba', navodi se u presudi.
S obzirom da je list Vjesnik ugašen u slučaju pravomoćne presude u Peratovićevu korist naknadu bi mu trebala isplatiti tiskara Vjesnik koja je u državnom vlasništvu.