Branko Hrg iz HSS-a predložio je da se Dan sjećanja proglasi 20. lipnja, kada je 1928. godine Puniša Račić počinio atentat na Stjepana Radića. Stav Vlade je da bi Dan sjećanja ipak trebao biti 8. kolovoza.

'Vlada Republike Hrvatske podržava inicijativu za proglašenjem Dana sjećanja na Stjepana Radića kao važnog hrvatskog političara. Međutim (...) Vlada predlaže da Dan sjećanja bude dan smrti Stjepana Radića, 8. kolovoza 1928. godine, a ne kako je predloženo 20. lipnja 1928. godine. Odabirom 20. lipnja u prvome bi planu bio upravo čin atentata koji je počinio Puniša Račić, ali i isticanje povijesnih sukoba. Odabirom 8. kolovoza, međutim, slavila bi se važnost Stjepana Radića, naravno, uz dužno komemoriranje njegove tragične smrti, no u prvome bi planu bio upravo Stjepan Radić i njegova uloga u hrvatskoj povijesti i hrvatskoj sadašnjosti', navodi se u obrazloženju Vladinog prijedloga.

Još u lipnju HSS je tražio da se proglasi Dan sjećanja u spomen na Stjepana Radića, Pavla Radića i Đuru Basaričeka, odnosno na 'Lipanjske žrtve' atentata u beogradskoj skupštini. U priopćenju za javnost tada su u HSS-u naveli da se hrvatskim zastupnicima prijetilo i prije samog atentata.

'Atentat na narodne zastupnike u beogradskoj skupštini doživljen je kao napad na cijeli hrvatski narod te su uslijedili burni prosvjedi diljem Hrvatske. Zagrebačka Večer, Obzor i Novosti izvješćuju detaljno o svim tim krvavim događajima i dopremi mrtvih zastupnika u Zagreb. Stjepan Radić, preminuo je 8. kolovoza u Zagrebu. U međuvremenu, hrvatski tisak puno je prostora posvećivao ovom događaju, dok je u isto vrijeme srpski tisak vodio protuhrvatsku kampanju. Štoviše, s obzirom da nije ostvaren konačan cilj političkih elita koje su inicirale pokolj, do Radića se pokušalo doprijeti i u Zagrebu što govore i zagrebačke Novosti dan prije smrti predsjednika HSS-a gdje izvješćuju da su nepoznate osobe pokušale provaliti u vilu Stjepana Radića u Hercegovačkoj ulici na što je reagirala straža. Ipak, i bez njihovog neposrednog utjecaja, Stjepan Radić sljedeći je dan preminuo', naglašavao je HSS objašnjavajući zašto žele da 20. lipnja bude Dan sjećanja.

Inače, Radić je poznat po svojoj borbi protiv nametanja mađarskog jezika u doba Austro-ugarske monarhije. Bio je osuđen na šest mjeseci zatvora 1895.  godine zbog javnog spaljivanja mađarske zastave prilikom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu. Bio je dopisnik za novine u Češkoj, Francuskoj i Rusiji.

Objavio je knjigu 'Hrvati i Srbi' 1902. godine iz koje se kao jedan od zvučnijih citata ističe: '...Danas samo kretenski um ili zločinačka duša može propovijedati srednjovječnu razornu plemensku mržnju... Treba što prije pokazati da ipak nismo tako besvijesna masa, da bi se u nas do vijeke mogao štrcati tuđinski otrov razdora i mržnje, da već jednom hoćemo i možemo biti narod bilo to s dva, pa i više ravnopravnih imena.' (Izvor: Wikipedia.org)

Hrvatsku pučku seljačku stranku osnovao je 1904. godine te tada zapisao za što se treba boriti: 'Samo ustavnim sredstvima, dotično. Ako ustavnih sredstava nema, samo pisanom i živom riječi, riječju muževnom i odvažnom, do potrebe i bez obzira na posljedice. Borit se valja i činom, i to plugom i motikom, udruživanjem i javnim sastajenjem, skupnim peticijama i prosvjedima, ali nikada pod nikoju izliku i u nijednu svrhu kakvim mu drago materijalnim oružjem, bio to kamen ili bomba, batina ili puška, kolac ili sjekira.'