Prema podacima od srijede 10. lipnja, u Sjevernoj Makedoniji je 3364 oboljela od početka epidemije, od čega je polovica, točnije 1658 osoba, izliječeno, dok je preminulo 157 osoba. No od srijede 3. lipnja, kad je registrirana 101 novooboljela osoba, broj oboljelih nije padao ispod 100 sve do utorka - rekordan rast zabilježen je u petak 5. lipnja, kad ih je zabilježeno 180, a danas, u srijedu, novooboljelih je 125.

Javnost već danima traži krivca za ovakav razvoj situacije. Dok znanstvenici pokušavaju utvrditi je li virus od ulaska u zemlju možda mutirao, u zemlji koja je tradicionalno podijeljena na makedonski i albanski nacionalni korpus političke i društvene skupine sklone pripisivanju krivice onima drugima smatraju da su jedan od uzroka vjerska okupljanja koja su organizirale vjerske zajednice obaju većinskih naroda. Kako je makedonski narod brojniji, a među općinama u kojima je zabilježen veći broj oboljelih prednjače one s većinskim albanskim stanovništvom, dio Makedonaca smatra da je virus buknuo u džamijama, u kojima se tijekom svibanjske proslave Bajrama malo tko pridržavao preporuka o socijalnoj distanci. S druge strane pak stiže podsjećanje da se dio pravoslavnih vjernika također nije pridržavao policijskog sata i preporuka vlasti tijekom nedavne proslave Uskrsa.

Osim kroz nacionalnu prizmu, skok broja oboljelih promatra se iz perspektive navika građana. Baš kao i u Hrvatskoj, popuštanje mjera dovelo je do naglog opuštanja stanovništva, pa su medije preplavljivale snimke policajaca koji igraju kolo na ponovno dopuštenim vjenčanjima, inspektora koji bez maski vrše sanitarne inspekcije kafića ili grupa građana koji stvaraju masovne gužve na putovanjima prema omiljenim destinacijama uoči početka zakazanog policijskog sata. S druge strane, građani skromnijeg ekonomskog stanja virus pretežno šire u tvornicama poput tekstilnih pogona u gradu Štipu na istoku zemlje, u koje se na posao putuje u natrpanim autobusima s nepostojećim mjerama zaštite. Na sve ovo treba dodati parlamentarne izbore, zakazane za 5. srpnja (kao i u Hrvatskoj), a na koje vladajući SDSM izlazi s kompletnom listom u jednoj izbornoj jedinici u samoizolaciji nakon što je otkriveno da je jedan zaraženi političar bio na predizbornom skupu.

Sve je to više nego dovoljan povod da pojašnjenje za ovakvu situaciju potražimo od Dragana Danilovskog, ravnatelja Instituta za epidemiologiju i biostatistiku na Medicinskom fakultetu u Skoplju, bivšeg ministra zdravstva u makedonskoj vladi i vodećeg tamošnjeg stručnjaka za ovo područje.

Kako objašnjavate nagli skok broja oboljelih: Je li u Makedoniji virus zbilja mutirao i tako pokrenuo drugi val?

Za sada ne postoje znanstvene potvrde da je virus zaista mutirao. Međutim činjenica je da se unatoč povećanju broja zaraženih broj hospitaliziranih osoba smanjuje, počevši od 6. lipnja. Naime broj hospitaliziranih je pouzdaniji indikator širenja epidemije od registriranih pozitivnih slučajeva. Zašto? Zbog toga što broj zaraženih uvijek ovisi o broju testiranih. A ako testirate građane samo u žarištima zaraze, dobit ćete nerealno veći broj pozitivnih u odnosu na realni broj na cijelom teritoriju države.

Ilustracije radi, ponudit ću sljedeći primjer: zamislite da trebate procijeniti bakteriološku kvalitetu vode nekog jezera i u tu svrhu uzmete primjerak vode na mjestu na kojem se u jezero izlijeva fekalna kanalizacija. Zaključili biste da je voda fekalno kontaminirana, no ako biste testirali vodu dalje od mjesta izlijevanja fekalija, dobili biste sasvim drugačiji rezultat. Dakle želimo li najobjektivnije procijeniti stvarni udio zaraženih, treba testirati cijelo stanovništvo. Nažalost, unatoč najavama da bi se počelo s takvim načinom testiranja već početkom lipnja, ne vidim ni nagovještaja za tako nešto.

Neki u Makedoniji tumače taj nagli skok teorijom klastera u kojima je virus buknuo pod različitim okolnostima (džamije, crkve, tvornice, lokalne sredine u kojima se ljudi ne pridržavaju savjeta epidemiologa). Slažete li se s tom njihovom interpretacijom?

Slažem se u potpunosti. To su tzv. epidemiološki važni događaji. Dodao bih tu i Praznik rada. Nažalost, dio tih nepovoljnih događaja traje i dalje. Tvornice i dalje rade, navodno pridržavajući se mjera osobne zaštite (maska, fizička distanca, pranje ruku), velik broj ljudi se i dalje ne pridržava propisanih mjera zaštite... Povrh svega, dogodilo se preuranjeno i naglo popuštanje propisanih restriktivnih mjera. Ukinuli su policijski sat, otvorili su kafiće... Ljudi su to doživjeli kao signal ukidanja epidemije! Nahrupili su u kafiće, u izletišta, turistička mjesta - Ohrid, Prespa, Dojran... i broj zaraženih počeo se povećavati. Naglo, ali ne svugdje! Devedeset sedam posto ovog drugog vala lokalizirano je u dvanaestak općina. U ostatku zemlje situacija je mirna. Ima općina koje su bez ijednog novog pozitivnog slučaja već više od dva tjedna.

Nakon što je buknula nova epidemija u tim općinama (uključujući dijelove Skoplja) proglašen je policijski sat u trajanju od 80 sati, ali nije ograničen ulaz i izlaz u te općine, što je dovelo do masovne 'evakuacije' u turistička mjesta! A ljudi se ni tamo nisu pridržavali mjera zaštite. Sve to može dovesti do širenja virusa izvan postojećih žarišta, čemu ćemo svjedočiti narednih dana.

Jesu li onda ljudi krivi?

Ljudi su takvi kakvi jesu. Svugdje! Kad se suoče s nepoznatim, k tome i nevidljivim neprijateljem, reakcija je spontani obrambeni gard. Ljudi se zatvaraju poput školjki! Rađaju se prkos, revolt i otpor prema propisanim mjerama.

Jasno je da bi i najbolje mjere bile bez značajnijeg efekta ako se ne uspije savladati taj otpor. Kako to postići? Ljude se treba animirati, učiniti suradnicima, partnerima u borbi s nevidljivim neprijateljem. Kako? Samo ispravnim informiranjem o realnim rizicima zaraze, načinima prijenosa, mjerama osobne zaštite... Najznačajniju ulogu trebali bi imati matični liječnici u primarnoj razini zdravstvene zaštite. Matični doktori trebali bi objasniti da restriktivne mjere nisu u funkciji uskraćivanja njihovih ljudskih sloboda, već zaštite njihovog zdravlja i zdravlja njihove obitelji. Na tom planu nismo se proslavili! Smatrali smo da je dovoljno priopćiti propisane mjere putem konferencija za tisak te putem medija. To se nije pokazalo dovoljno učinkovitim. Također, kontrola provedbe propisanih mjera, kao i sankcioniranje nepoštivanja tih mjera, nisu bili na potrebnoj razini.

Smatrate li da bi pod ovim okolnostima trebalo dopustiti održavanje izbora, u Makedoniji zakazanih za početak srpnja?

Epidemiološki kriteriji su surovo kruti. Ne može se organizirati masovni događaj bilo kakve prirode ako se ne ispune ti kriteriji: da se tijekom dvije maksimalne inkubacije ne registrira nijedan zaraženi slučaj. Očigledno se takav kriterij teško može zadovoljiti. I zato su praktično sve odluke o masovnim događajima, prije svega, političke. Riječ je o umijeću vladanja, umijeću odabira najpovoljnijeg kompromisa između zdravstvenih rizika za stanovništvo s jedne strane i drugih vrsta rizika (socijalnih, gospodarstvenih, političkih). Osnovni princip je: poduzete mjere u određenoj krizi nikada ne smiju uzrokovati veću štetu od one koju bi uzrokovala spomenuta kriza.

Kako se, po vama, zdravstveni sustav Makedonije nosi s epidemijom i je li spreman na još gori pritisak ako se virus nastavi širiti?

Do sada se zdravstveni sustav uglavnom uspješno nosi s epidemijom. Na Klinici za infektivne bolesti u Skoplju redovni kapaciteti su 70 posto popunjeni. No gradska opća bolnica je već 100 posto puna. Postoji mogućnost mobilizacije kapaciteta i u unutrašnjosti zemlje, kao i podizanja montažnih bolnica. Daleko važniji je problem kadrova. Bude li više pacijenata, postoji mogućnost da će nam nedostajati specifični profili zdravstvenih djelatnika, osobito anesteziologa intenzivista. Nadajmo se da neće doći do nepovoljnog toka epidemije.