Glitch hop

Najveći igrač među 'novim klincima u kvartu', iako to ne biste nikad zaključili po stanju na Wikipediji - čija se godinama neažurirana stranica o 'glitch hopu' referira na istoimenu granu IDM-a s prijelaza tisućljeća. Današnji glitch hop se od tog starog razlikuje prvenstveno po tome što je primarno orijentiran na plesni podij, i po tome što se 'glitch' u nazivu ne odnosi na click & cuts pucketanje, nego na skakutavu međuigru semplova i zvukova. Iskreno govoreći, većina glitch hopa mi budi ne osobito lijepa sjećanja na stonerski downtempo devedesetih, a nije ohrabrujuće ni što se trendu prikačila nekolicina veterana jednog od meni najantipatičnijih rukavaca elektronike ikada, breaksa (Freq Nasty, Tipper, Fort Knox Five)... No, opet, čini se kako je najpopularnija struja glitch hopa ona koja u igru ubacuje elemente populističkog dubstepa, i to mi je čist' okej – paše mi da u životu imam mogućnost izbora želim li slušati brostep na 140, ili na 110 BPM-ova!

Moombahcore

Jedva da se i bio počeo pojavljivati na radaru koliko-toliko šireg broja ljudi, a moombahcore se već podijelio na dvije glavne struje: moombahsoul (moombah-remiksi R&B-hitova i sl.) te moombahcore, koji u sporovozni reggeatonasti žrvanj gura nešto tvrđe zvukovlje, s naglaskom na brostep. Granica između moombahcorea i brostepastog glitch hopa je trenutačno jako tanka, i ako nekoj stvari tog tipa prišijete bilo koju od te dvije etikete – garantiram vam da se nećete osramotiti pred svojim kužerskim prijateljima. ;)

Drumstep

Drumstep je križanac – da, dobro ste pogodili – drum'n'bassa i dubstepa. Kako? Lako! Iz klasične šprance drum'n'bassa makneš par strateški odabranih kickova i snareova tako da ritmički zvuči duplo sporije, dok svi ostali elementi zvučne slike bacaju na standardni tempo drumbe, i eto ti vožnje u dvije brzine koja bi – barem u teoriji – trebala privući natrag nejač što je otkantala d'n'b u korist wub-wub-wuba. Skepticima preporučujem da svakako poslušaju ovu stvar od Calibrea!

Juke/footwork

U redu, dotični čikaški soundtrack za krivljenje i lomljenje nogu nipošto nije nova pojava, ali je vrijedan spomen jer je zaokupio masu post-dubstep ekipe te tako u klubove vratio tempo koji nije bio ozbiljnije u modi valjda još od ranih dana junglea – onaj do 150 do 160 BPM-ova. Ako niste slušali, vrijedi baciti uho na DJ Nateovu kompilaciju 'Da Trak Genious': možda će vam isprve zvučati malo iritantno, ali apeliram da se othrvate nagonu za gašenjem i pustite da svira do kraja - ta muzika zna biti stvarno neobično hipnotična.

Ballroom

Straigh outta East coast, jedna od onih regionalnih američkih varijanti housea s odzvucima hip hopa, po ugođaju slično Baltimore clubu. Korijenje vuče iz pola stoljeća stare tradicije privatnih gay partija po iznajmljenim ballroomovima. Za one koji žele čuti više: miks DJ MikeQ-a.

Electroline

Zadnji krik mode na sjeveru Engleske: križanac bassline i electro-housea, koji zvuči kao... mrvicu brži electro-house. No samo ako se posluša tek pokoja izolirana stvar! Jer u miksu zvuči kao ono što zapravo i jest, bassline koji jednostavno koristi zvučnu paletu komercijalnog electro-housea za ono što mu je oduvijek bila i poanta – ubojito funky bas-linije. Ovaj miks je, recimo, jako zabavan i energičan i najtoplije ga preporučujem svima kojima se (komercijalni) electro-house još nije smučio!

Future garage

Okej, nađe se tu i tamo koja lijepa stvarčica, ali po meni je to načelno jako regresivna muzika – dubstepperi razočarani poseljačenjem dubstepa nastavljaju sve po starom, jedino što nabace pokoji 2step-ritam da zvuči 'drugačije' – i upadnem u teški SMH-mod svaki put kad mi netko počne govoriti kako je future garage 'budućnost.'