Nakon što je Saudijska Arabija najavila izgradnju vojne baze u Džibutiju, o čemu razmišlja i Indija, ova afrička državica mogla bi postati rekorder po broju stranih vojnih baza, a samim time i područje potencijalnih sukoba
Bivša francuska kolonija, površine 23.200 četvornih kilometara i s manje od milijun stanovnika, 'udomljava' nekoliko francuskih vojnih baza, a nakon 11. rujna u Džibutiju su baze izgradile i Sjedinjene Države kako bi se borile protiv terorističkih prijetnji na Afričkom rogu te Jemenu.
Baze su potom podigle i pojedine europske te azijske države, dok iz mjeseca u mjesec niču nove. Vrlo brzo nakon Amerikanaca bazu u Džibutiju izgradila je talijanska vojska, dok njemački i španjolski vojnici učestalo gostuju u francuskim bazama diljem zemlje.
vezane vijesti
Svoju je bazu u Džibutiju izgradio i Japan, što je prva prekomorska vojna baza vojske Zemlje Izlazećeg Sunca. Prošlog ljeta je i Kina učinila isto, a Japan prema najavama Tokija namjerava proširiti postojeću bazu kako bi se suprotstavio rastućem utjecaju Kine na Crnom kontinentu.
U tijeku je izgradnja i saudijske vojne baze, a postoje najave da i Indija namjerava uzeti dio trenutno najpoželjnijeg područja za izgradnju vojnih instalacija u svijetu. Ako se te namjere ostvare, od velikih svjetskih sila tek Rusija neće imati svoju bazu u Džibutiju. Ipak, prisutnost Moskve na tom području nije mala, osobito kad se ima na umu najavljena izgradnja ruskih baza u Egiptu.
Prema najavama vojnih analitičara, upravo Džibuti bi mogao postati država u kojoj bi mogli izbiti međunarodni sukobi širih razmjera.
Portugalski analitičar i publicist Bruno Macaes ovih dana u uglednom Politicu u okviru serijala naslova 'Ratovi koji dolaze' objavio je studiju prema kojoj bi upravo u Džibutiju mogao početi Treći svjetski rat.
Macaes je opisao svoj posjet Džibutiju navodeći da je u nekoliko navrata zapazio američke i kineske vojnike kako koriste svaku priliku da bi fotografirali suparničku vojnu opremu i logistiku. Svakodnevno suparništvo portugalskom analitičaru potvrdio je i zapovjednik obalne straže Džibutija, naglasivši kako je u nekoliko navrata morao uvesti red nakon što su pripadnici kineske ratne mornarice snimali ukotvljeni američki razarač.
Nazočnost najmoćnijih vojski svijeta u Džibutiju ne treba čuditi jer se ta zemlja nalazi na Afričkom rogu nedaleko od konfliktnih zona u Africi i na Bliskom istoku, a analitičari procjenjuju kako vojni udari iz Džibutija za nekoliko minuta mogu stići do obližnje Somalije, Sudana, Jemena, Sirije i Iraka.
Usto, Džibuti se nalazi blizu Sueskog kanala, jednog od najprometnijih vodenih pravaca koji je česta meta pirata iz susjedne Somalije, svjetskog središta piratstva.
Portugalski analitičar ističe kako indijske najave o izgradnji baze ponajviše zabrinjavaju jer tim činom najviše ne bi bila zadovoljna Kina, a dodatno ulje na vatru dolijeva postojanje japanske vojne baze, što nije po volji najmnogoljudnijoj naciji na zemlji koja se s Japanom spori zbog kineskih najava o izgradnji baza u Istočnom i Južnom kineskom moru.
Taj spor je u tolikoj mjeri pun tenzija da vojne analitičare ne bi čudilo da suparnici pribjegnu oružju poprilično daleko od matičnog teritorija. Takvo tumačenje mogućih sukoba potvrđeno je i nedavno otkrivenim japanskim špijuniranjem kineskog ratnog broda u luci u Džibutiju.
Hoće li do sukoba doista doći, teško je reći, no Macaes je uvjeren kako je globalizacija itekako utjecala na činjenicu da su suparnici sve bliže jedno drugom na malom prostoru poput Džibutija, što stvara opravdanu zabrinutost.
