Najava vladajućih da će ponovno aktivirati obavezno služenje vojnog roka (pod nazivom vojno osposobljavanje), koji bi trebao trajati tri mjeseca, podigla je puno prašine, a u raspravama se stalno spominje da je prije zamrzavanja obaveznog vojnog roka sve više mladića tražilo da ide na civilno služenje zbog prigovora savjesti. Tportal je provjerio kako su se brojke vojnih i civilnih ročnika kretale kroz godine od 1992.
Obavezno služenje vojnog roka zamrznuto je 2007., a kao razlozi su se navodili to da Hrvatska želi imati manju, profesionalnu i učinkovitiju vojsku, da je ročna vojska skupa te da ulaskom u NATO zemlja dobiva zaštitu od mogućih napada na svoj teritorij. Jedan od razloga koji se spominjao bio je i taj da je iz godine u godinu sve više mladića tražilo da ide na civilno služenje, a ono je, umjesto odlaska u vojarnu i oblačenja vojne odore te zaduživanja puške, značilo rad u socijalnim, znanstvenim, odgojnim, zdravstvenim, humanitarnim i drugim civilnim ustanovama, kao i u državnim tijelima poput ministarstava ili u lokalnim tijelima poput gradova i općina.
vezane vijesti
Vojni rok je od 1992. do 2001. trajao deset mjeseci, a civilna služba 15, dok mu je nakon toga trajanje smanjeno na šest mjeseci, a civilna služba na osam. Ni činjenica da civilna služba traje osjetno duže od vojnog roka nije sprečavala kontinuiran rast zahtjeva za civilnim služenjem. Ovdje treba napomenuti da je prigovor savjesti dopušten već prvim Ustavom iz 1990., a odredba je ostala nepromijenjena do danas i glasi da je 'dopušten prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom'.
Tako je, prema podacima koje nam je dostavilo Ministarstvo obrane, 1992., dok je u Hrvatskoj još trajao Domovinski rat, 12.770 mladića služilo vojni rok, a 152 su išla na civilno služenje. Prve godine nakon završetka ratnih operacija, 1996., vojni rok je služilo 25.053, a na civilno služenje išlo je njih 211. Značajan rast od prosječnih 200 - 250 civilnih služenja godišnje došao je 2000., kada je vojnu obavezu tako riješilo 680 obveznika, a 2001. broj civilnih služenja skočio je vrtoglavo na 4009.
Najveći broj civilnih služenja ostvaren je 2004., kada je 10.302 mladića bilo na civilnom služenju, a 12.892 na odsluženju vojnog roka. Sljedeće tri godine ukupan broj svih vojnih obveznika je padao, a omjer se mijenjao u korist civilnog služenja, pa je tako 2006. na civilnom služenju bilo 9512 mladića, a na odsluženju vojnog roka 7829, dok je 2007. civilno služilo 2379, a vojni rok 2069 njih. Te dvije zadnje godine obaveznog vojnog roka bile su i jedine dvije u kojima je mladića na civilnom služenju bilo više nego onih na odsluženju vojnog roka. Na civilno služenje 2006. išlo je 54,8 posto mladića, a godinu kasnije 53,5 posto.
Ponovnim aktiviranjem obaveznog služenja vojnog roka i dalje će biti moguće opredijeliti se za civilnu službu zato što je to zapisano u Ustavu kroz prigovor savjesti. Prema informacijama iz MORH-a, pokušava se izbjeći to da civilni ročnici služe u vrtićima, domovima za starije i slično, nego se razmišlja o tome da kroz obuku uče kako reagirati u slučajevima prirodnih ili drugih katastrofa, kako pružiti prvu pomoć i slično.
Prema neslužbenim procjenama iz MORH-a, godišnje bi država na raspolaganju mogla imati 17.000 vojnih obveznika, od čega se očekuje da najmanje 15.000 njih završi vojno osposobljavanje, a preostalih oko 2000 išlo bi na civilno služenje zbog prigovora savjesti ili bi bili zdravstveno nesposobni za vojnu službu. No nije baš jasno kako se došlo do računice prema kojoj se očekuje toliko malo zahtjeva za civilnim služenjem ako se uzme u obzir to da je posljednjih nekoliko godina prije zamrzavanja obaveznog vojnog roka omjer bio, ugrubo, 50:50, a zadnje dvije godine je i pretezao u korist civilnog služenja.
