Anto Nobilo odvjetnik Josipa Perkovića dobio je oko 15:20 sati u utorak rješenje Vrhovnog suda koje glasi ovako:

'Vijeće Vrhovnog suda je (...) donijelo rješenje kojim su kao neosnovane odbijene žalbe državnog odvjetnika i tražene osobe Josipa Perkovića podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2014. (...), kojim je na temelju europskog uhidbenog naloga bila odobrena predaja tražene osobe Josipa Perkovića Saveznoj Republici Njemačkoj' - stoji u obavijesti Vrhovnog suda.

Oduka je u posljednjih sat vremena dostavljena i Županijskom sudu u Zagrebu, a donesena je na sjednici prošlog petka.

Današnja odluka Vrhovnog suda o izručenju je konačna, ali odvjetnik Nobilo može zatražiti odgodu izvršenja izručenja od Ustavnog suda. To je Nobilo i najavio ranije kada je govorio o mogućnosti da Vrhovni sud naloži izručenje. Rekao je da će najprije tražiti odgodu izručenja, a onda i podnijeti ustavnu tužbu koja bi (u slučaju da najprije pristanu na odgodu) mogla čak zaustaviti izručenje.
Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo već je ranije najavio da će se, ukoliko Vrhovni sud potvrdi odluku Županijskog suda o izručenju, od Ustavnog suda zatražiti privremenu mjeru suspenzije izručenja. 'Čim sam vidio tko je sjedio u vijeću bio mi je jasan i ishod. Sastav vijeća bio je identičan onome koje je donijelo prvu odluku oko slovenskog uhidbenog naloga gdje su primijenili kriterije koje mi u svojoj žalbi napadamo', kazao je Nobilo.

Obrazlažući nepravomoćnu odluku o Perkovićevu izručenju izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda odbacilo je argumente da je u tom slučaju nastupila zastara, pojašnjavajući da se kod europskog uhidbenog naloga (EUN) postojanje zastare u domaćem zakonodavstvu niti ne mora ispitivati za kaznena djela navedena u katalogu EUN- a, među koja spada i ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Argumente o zastari Županijski je sud odbacio tvrdnjom da se kod zahtjeva za izručenjem ne ispituje tzv. dvostruka kažnjivost za 32 kaznena djela navedena u katalogu EUN- a, zbog čega nije niti ulazilo u utvrđivanje nastupa zastare.

Na odluku o Perkovićevu izručenju, temeljem europskog uhidbenog naloga, koju je izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda donijelo 8. uz njegova odvjetnika žalilo se i državno odvjetništvo, koje također smatra da se Perkovića ne može izručiti zbog zastare.

Državno odvjetništvo je tvrdilo da je sud povrijedio zakon te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da u tom slučaju nije nastupila zastara kao apsolutna zapreka za predaju. Svoju su žalbu potkrijepili tvrdnjom da je zastara za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, zbog kojeg Njemačka traži Perkovićevo izručenje, nastupila 29. srpnja 1998. Iako su na sudu kao predstavnici Njemačke zalagali za izručenje pojasnili su da su bili dužni podnijeti žalbu radi pravilne primjene zakona.

I Perkovićev odvjetnik je u žalbi tvrdio da je izvanraspravno vijeće zbog zastare moralo odbit Perkovićevo izručenje, ali i da je tijelo pod predsjedanjem suca Ivana Turudića pogriješilo kada je odlučilo neispitivati tzv. dvostruku kažnjivost. Podsjetio i da je tužiteljstvo dva puta odbacilo prijave protiv Perkovića za Đurekovićevo ubojstvo, a uvjeren je i da njegov klijent u Njemačkoj ne bi imao pošteno suđenje, iako je ta država primjer vladavine prava.

Pod istom optužbom zatraženo je i izručenje Perkovićeva šefa Zdravka Mustača. No za njega nadležni sud u Velikoj Gorici odlučio je drukčije od suda u Zagrebu te procijenio da je nastupila zastara i da ga ne treba izručiti. Na tu se odluku nije žalio čak ni DORH koji je trebao po europskom uhidbenom nalogu zastupati Njemačku.