Najviši sud je priopćio da je optuženik osuđen zbog spolnog odnošaja i sa njim izjednačene radnje s djevojčicom od 13 godina, koja je bila posebno ranjiva i s kojom je kao izvanbračni suprug njene bake živio u istom kućanstvu.

Sud je precizirao da je Đ. L. u najmanje sedam navrata s djevočicom imao vaginalne snošaje, svjestan da je dijete usporenog psihičkog razvoja i lake duševne zaostalosti. Uz to, u najmanje tri navrata je djevojčici na televiziji reproducirao filmove spolno-eksplicitnog sadržaja koje su zajedno gledali.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio optuženiku dosadašnju neosuđivanost, dok je otegotnim cijenjen visoki stupanj kriminalne volje izražen duljinom razdoblja u kojem su ostvarene radnje kaznenih djela. To se odrazilo i na traumatizaciju posebno ranjive djevojčice, dok traumatizacija predstavlja dodatni teret na njenu postojeću krhku strukturu koja je u razvoju i radi čega će trebati ubuduće stručnu pomoć, dodao je sud.

‘’Ovako odmjerena jedinstvena kazna podobna je za ostvarenje svrhe kažnjavanja pa tako i za postizanje društvene osude optuženog zbog počinjenih kaznenih djela kao i za jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Tom kaznom će se utjecati na optuženog i sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Ujedno ovakva kazna će omogućiti optuženom ponovno uključivanje u društvo’’, zaključio je Vrhovni sud.