Nakon što je doktorirao 1987. na Sveučilištu u Beogradu profesor Milanović je predavao na nekoliko američkih visokoškolskih institucija (Sveučilište u Marylandu, Sveučilište Johns Hopkins) te u Carnegiejevoj zakladi za promicanje međunarodnog mira. Dug je niz godina radio u Svjetskoj banci, a prošle godine prešao je u Graduate Center Sveučilišta u New Yorku, jednu od vodećih američkih institucija poslijediplomskog obrazovanja, a ujedno je viši istraživač pri Luxembourg Income Study Centru.

Osim što je autor niza stručnih i znanstvenih članaka te knjiga, od kojih valja istaknuti 'The Haves and the Have-Nots', knjigu koja na jednostavan i zanimljiv način predočava problematiku ekonomske nejednakosti unutar i između država, profesor Milanović je aktivan i na društvenim mrežama te daje komentare na gotovo sve relevantne političke, društvene i ekonomske događaje, kako na međunarodnom planu, tako i na užoj, regionalnoj razini.

Njegovo predavanje pod naslovom 'Globalna nejednakost dohotka: suvremeni trendovi i njihove političke implikacije' posvećeno je prošlosti, sadašnjosti i budućnosti istraživanja nejednakosti, razmatrajući pritom iz globalne perspektive i pitanja metodologije i pitanja suštine istraživanja.

Global inequality is the product of within- and between-country inequalities @BrankoMilan #talkinequality pic.twitter.com/1E6FUMCMxF

— UNDP Europe and CIS (@UNDPEurasia) September 14, 2015

Nakon Milanovićeva večerašnjeg predavanja u 18 sati, koje je otvoreno za javnost, o njegovim glavnim tezama raspravljat će prof. dr. sc. Duško Sekulić, predstojnik Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, i prof. dr. sc. Vlado Puljiz s Pravnog fakulteta u Zagrebu, a potom će uslijediti pitanja publike.

Kao inspiracija može poslužiti već spomenuta knjiga 'The Haves and the Have-Nots', objavljena 2011. i prevedena na sedam jezika te proglašena knjigom godine u izboru časopisa Globalist, u kojoj Milanović objašnjava neravnomjerno širenje bogatstva svijetom, sada i kroz povijest, govoreći o glavnoj društvenoj podjeli na one koji imaju i one koji nemaju, koliko su bili bogati stari Rimljani u odnosu na današnje bogataše, koliko je dobila Ana Karenjina kad se zaljubila ili gdje je u dohodovnoj distribuciji Kenije spadao Obamin djed.

Nejednakosti u dohotku veće nego prije

Milanović je jutros već održao predavanje na zagrebačkom Ekonomskom institutu, koji u suradnji s programom Ujedinjenih naroda UNDP-om organizira konferenciju 'Razumijevanje nejednakosti u jugoistočnoj Europi: što znamo i što tek trebamo saznati'.

'Tehnološki napredak, globalizacija i politika pridonose nejednakosti. Ravnomjernijom raspodjelom vlasništva kapitala može se utjecati na smanjenje nejednakosti jer se povećava broj pripadnika srednje klase. Ovako jedan posto najbogatijih upravlja vlasništvom nad kapitalom', rekao je Milanović na jutrošnjem predavanju i dodao da je rast nejednakosti najviše izražen u zemljama kao što su Brazil i Južnoafrička Republika, a najmanje primjerice u Austriji, Sloveniji te skandinavskim zemljama.

Istaknuo je da Hrvatska ne odskače po nejednakosti od ostalih zemalja Europske unije ili OECD-a te napomenuo da je globalna financijska kriza na početku utjecala na smanjenje jednakosti zbog gubitka dohotka od kapitala bogatih, no kako se proširila, utjecala je na nezaposlenost i povećanje nejednakosti.

Mogu li migracije pomoći ublažavanju nejednakosti?

Podsjetimo, na prošlogodišnjoj skupštini Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, u kojem je i predstavljeno istraživanje o nejednakosti, Milanović je ustvrdio da će siromašni i dalje nastojati postati bogatiji, a ako to neće moći kod kuće, sreću će tražiti u inozemstvu.

U prošlogodišnjem razgovoru za Jutarnji list Milanović je, između ostalog, iznio svoja razmišljanja o globalizaciji pa je odgovarajući na novinarsko pitanje kako je uopće moguće nastaviti taj proces ako se sve veći broj ljudi osjeća gubitnicima globalizacije kazao da je teško naći odgovor: 'Mislim da raste politička moć i utjecaj bogatih koji imaju interesa da se nastavi proces globalizacije. Taj interes ima i puno siromašnih u zemljama u razvoju, ali oni, naravno, nisu glasači u Americi ili u drugim bogatim zemljama. To može voditi nekoj vrsti vladavine bogatih, plutokraciji, i nastavku globalizacije. Ali, s druge strane, vjerujem da ima i obrnutih pritisaka i opasnosti od političkog populizma u nekim zemljama Europe, što se ovih dana prilično jasno vidi kroz antiimigracijske odluke u Švicarskoj, Britaniji, Francuskoj, Italiji, Grčkoj i tako dalje. Vjerovao sam, na početku krize, da će val pronalaženja 'žrtvenog jarca' krenuti protiv imigranata dosta brzo i, eto, pokazalo se da je za to trebalo šest godina nultog ili negativnog ekonomskog rasta.'

"Does equality of opportunity end at national border? It's a fundamental question" - @BrankoMilan #TalkInequality pic.twitter.com/4q9phHUEDS

— UNDP Europe and CIS (@UNDPEurasia) September 14, 2015

Nemoguće je u prošlogodišnjem razgovoru bilo zaobići i pesimističnu ocjenu Thomasa Pikettyja da je stjecanje bogatstva dobro plaćenim poslom ideja 20. stoljeća koja blijedi i da ćemo se vratiti u 18. i 19. stoljeće, kada se bogat moglo postati udajom ili nasljedstvom, no Milanović je tada, svjestan mogućeg razvoja događaja, ipak upozorio: 'Piketty raspolaže veoma dobrim i prilično nedvosmislenim podacima koji pokazuju da se povećava broj ljudi koji mogu dobro živjeti bez ikakvog rada. To je, prije svega, društveni i moralni problem koji otvara prilično neugodne usporedbe s ranim kapitalizmom. Ipak, situacija je danas donekle drugačija, jer pored visokih dohodaka od kapitala ima i veoma visokih dohodaka od rada. Drugim riječima, potpuna podudarnost između činjenice da je netko kapitalist i njegovog mjesta u raspodjeli dohodaka, da je bogat, nije toliko jaka kao prije sto godina. Ali ako se nastave ovi negativni trendovi raslojavanja i nejednakosti, do toga može doći.'