Aktualni predsjednik tvrdi da je hrvatsko društvo bolje i manje korumpirano nego što je bilo prije pet godina kada je preuzeo dužnost. 'U usporedbi sa situacijom otprije pet godina, mi smo nebo i zemlja', odgovorio je Ivo Josipović u intervjuu za Soundset na pitanje o 'Novoj pravednosti'.

Josipović je rođen je 28. kolovoza 1957. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te Pravni fakultet na kojemu je magistrirao i doktorirao te postao sveučilišni profesor.

Usporedno s karijerom sveučilišnog profesora i pravnika, Josipović je gradio i glazbenu karijeru. Nakon srednje glazbene škole završio je studij kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Skladao je za različita glazbala, komorne sastave i simfonijski orkestar, a za skladbe je dobio više domaćih i međunarodnih nagrada. Niz godina bio je direktor jednog od najvećih festivala suvremene glazbe, Muzičkog biennala Zagreb te glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja (HDS) od 1987. do 2000. godine.

Kao glavni tajnik HDS-a zaslužan je za jačanje ZAMP-a (Zaštita autorskih muzičkih prava) zbog čega se našao meti mnogih nezadovoljnika kojima je nametnuto plaćanje naknade za korištenje glazbe. Mediji su tijekom Josipovićeva predsjedničkog mandata posebno problematizirali poslovanje tvrtke Emporion Marka Vojkovića, Josipovićeva bliskog prijatelja, koja ima ugovor o suradnji sa ZAMP-om, na temelju kojega zarađuje golem novac.

Politikom se počeo baviti 1980., kada postaje članom Saveza komunista Hrvatske (SKH), a nakon što je Hrvatska ostvarila nezavisnost, sudjeluje u transformaciji SKH u demokratsku stranku. Autor je prvog statuta SDP-a. No, u stranci se nije zadržao, napustio ju je 1994. te se posvetio struci. Dok je izbivao iz politike, nije mirovao. Zastupao je Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde, Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu i dio je tima koji je pisao tužbu Hrvatske za genocid protiv Srbije.

U politiku se vraća 2003. na poziv Ivica Račana i na parlamentarnim izborima potkraj te godine, kao nestranački kandidat na listi SDP-a, izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru, a nakon lokalnih izbora 2005. postaje i vijećnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Mandat saborskog zastupnika Josipović osvaja i na idućim parlamentarnim izborima 2007, a u Saboru sudjeluje u radu nekoliko parlamentarnih radnih tijela. Tek u ljeto 2008. ponovno se učlanjuje u SDP te potom pobjeđuje na unutarstranačkom odlučivanju za SDP-ova predsjedničkog kandidata Ljubu Jurčića. Iz vremena nakon što je izabran za predsjedničkog kandidata SDP-a pamti se njegov potez kada je glasovao protiv Sporazuma o arbitraži o granici između Hrvatske i Slovenije, suprotno od stava stranke, što su mnogi okarakterizirali kao kalkuliranje.

Tijekom mandata ambiciozno je krenuo s politikom pomirbe u regiji, ali se ona putem zagubila, posebno nakon odlaska Borisa Tadića, s kojim se dobro slagao, s mjesta predsjednika Srbije. U pohodu regijom pamti se Josipovićev odlazak u Ahmiće gdje se poklonio žrtvama masakra za koji odgovornost snose pripadnici HVO-a te je u Parlamentu BiH izrazio žaljenje zbog grešaka hrvatske politike u BiH počinjenih tijekom 90-ih. Taj njegov potez kao i govor u izraelskom Knessetu o 'ustaškoj zmiji' naišli su na žestoke reakcije hrvatske desnice za razliku od međunarodne javnosti koja ga je otvoreno hvalila.

Jedna je od najvećih mrlja njegova predsjedničkog mandata uporno je odbijanje da vrati donaciju od 200 tisuća kuna koju je dobio od tvrtke Dioki kontroverznog poduzetnika Roberta Ježića, upletenog u korupcijski skandal podmićivanja tadašnjeg premijera Ive Sanader u slučaju INA - MOL. Tvrtka je u međuvremenu propala, a radnici su zatražili od Josipovića da vrati novac što on odbija. Josipović je donaciju primio u dobroj vjeri, kao i svi ostali, u vrijeme kada je tvrtka poslovala uredno.

Josipović govori engleski jezik, a služi se i njemačkim. U braku je sa suprugom Tatjanom, također sveučilišnom profesoricom prava, s kojom ima kćer Lanu.