Iz sata u sat prati se razvoj događaja i svaka nova barikada s jedne, odnosno sve manje uvijena najava oružane intervencije s druge strane. Dakako da padaju teške riječi: iz Srbije o 'novoj Oluji' i 'pogromu kojeg spremaju albanski teroristi', iz Prištine o 'ruskim marionetama' i 'ćelavcima s bradama koji na Wagner barikadama imitiraju Dražu Mihailovića'.

U osnovi, kosovski Srbi na neskrivenom daljinskom upravljaču Beograda zahtijevaju formiranje zajednice srpskih općina (ZSO), odnosno neke vrste autonomije koju im garantira deset godina star Bruxelleski sporazum, dok kosovske vlasti otvoreno odbijaju to provesti strahujući od stvaranja neke nove Republike Srpske i nestabilnosti koja bi trajala godinama i desetljećima. Strane sile upozoravaju da se obveze moraju poštivati, ali s druge strane traže i hitno uklanjanje svih barikada.

Formalni povod njihovog postavljanja je pritvaranje trojice kosovskih policajaca srpske nacionalnosti osumnjičenih da su sudjelovali u nasilnim incidentima oko nedavnih izbora, no slični povodi pojavljuju se gotovo jednom mjesečno: u studenom su, recimo, Beograd i kosovski Srbi histerično reagirali na najavu promjene registracijskih tablica na sjeveru Kosova i tada je u radikaliziranoj srpskoj javnosti također stvoren dojam da je rat iza ugla. Ovog puta, međutim, ulozi su podignuti jer su Srbi kolektivno naputili sve kosovske institucije, uključujući policiju i sudstvo, pa s njihove strane sada zapravo ne postoje legitimni sugovornici.

Izvanredni lokalni izbori iz sigurnosnih razloga odgođeni su za travanj iduće godine.

Aleksandru Vučiću ovakva situacija nesumnjivo odgovara jer se na dnevnoj bazi pojavljuje u javnosti i gardom mučenika - 'Mi smo mali i slabi, a oni nam rade što god hoće', sukus je njegovih govora - stvara dojam o iduća 24 sata koja su 'presudna' i o nepravdama koje navodno trpe svi Srbi kao rijetki pravedan i slobodoljubiv narod. Ničim izazvano, naravno.

Vučićevi dramoleti van granica Srbije i van dosega bizarno instrumentaliziranih srpskih medija uglavnom se promatraju s podsmijehom, a nerijetko se tumači da upravo on proizvodi krize i neizvjesnosti samo kako bi ih koji dan kasnije svojom požrtvovnošću i mudrim državničkim vođenjem osobno rješavao. S time se uglavnom slaže i vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.

'Dizanje srpskih snaga sigurnosti u punu borbenu pripravnost nije nikakva novost, dapače, vidjeli smo takve poteze više puta u proteklih nekoliko godina. Samoj Srbiji ovakva situacija donekle je korisna jer joj daje priliku staviti na stranu rješavanje pitanja 'sjedenja na dvije stolice', odnosno konačnog definiranja odnosa prema Rusiji i uvođenja sankcija Putinovom režimu. U najnovijoj krizi jedina novost jest izlazak Srba iz kosovskih institucija i to je zbilja problematično jer sad više ne postoje legitimni sugovornici s njihove strane', kaže Avdagić za tportal.

On smatra da je kosovska strana napravila grešku time što nije ispunila svoje obaveze i dozvolila formiranje Zajednice srpskih općina na sjeveru jer bi time sasvim sigurno došlo do deeskalacije i znatno rjeđeg podizanja tenzija. Moguće je, kaže, da Priština traži neke ustupke kako bi na to pristala.

'Jasno je zašto se pojavljuju teze i strahovi oko stvaranja 'nove Republike Srpske' ali činjenica jest da bi formiranjem ZSO-a nastala osnova za dijalog s centralnim vlastima u Prištini - uostalom, i sa Zapada postoje pritisci da se ide u tom smjeru i čini mi se da je to neminovno. Stvaranjem neke vrste autonomije srpska zajednica na Kosovu vjerojatno bi izgubila interes za radikalizacijom, a i dobila bi potvrdu da njena jezična, kulturna i vjerska prava nisu ugrožena. To je sasvim sigurno europski način rješavanja problema koji je daleko bolji od podjele Kosova na koju je Beograd zapravo pristao u doba mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa. Podjele teritorija nipošto ne smiju biti rješenje, pogotovo u ovom dijelu svijeta, gdje su one zapravo sinonim za razmjenu stanovništva', dodaje Avdagić.

Dvadesetak dana barikada i tenzije na sjeveru Kosova su, kaže, već viđen scenarij.

'Opće je mjesto da se radi o modusu operandi Aleksandra Vučića: on stvara krize da bi ih zatim on sam razriješio. Oko Kosova se i sam doveo u stupicu jer je tu temu podigao na razinu nacionalnog prioriteta broj jedan i sada nema načina kako se izvući. Ne treba puno očekivati od službene Srbije nego pokušati raditi s ljudima na terenu s normalizacijom odnosa kao jedinim ciljem. To je jedino bitno. Na formalnoj razini Bruxelleski sporazum je u određenoj mjeri išao na ruku Srbima, no on očito neće biti dovoljan za normalizaciju odnosa, a sada se pojavio novi njemačko-francuski dokument koji izgleda nešto povoljniji za Prištinu. Trebat će raditi na njihovoj kombinaciji koja će dovesti do stabilizacije, a onda će i ovakvih ekscesa biti manje. Osobno i dalje ne vidim prostor za veliku eskalaciju na Kosovu mada se u naelektriziranoj atmosferi uvijek može pojaviti kakav radikalizirani pojedinac ili skupina', objašnjava ovaj analitičar.

Na pitanje postoji li mogućnost da kosovski premijer Kurti ostvari najave o prisilnom uklanjanju barikada na cestama on daje nedvosmislen odgovor:

'Ne. Kurti je poznat kao tvrd pregovarač ali nije nerazuman čovjek i sigurno je svjestan da treba postupati pažljivo, bez naglih i nepromišljenih poteza.'

Odnosu Srbije prema Rusiji i već gotovo jednogodišnje izbjegavanje uvođenja sankcija, što je rezultiralo potpunim zastojem pregovora o pristupanju EU-u i najavi uvođenja viza za srpske građane, Avdagić također tumači kao situaciju u koju je Srbija sama sebe dovela.

'Ovdje nije bilo velikog popusta Europske unije, niti će ga biti: zahtijeva se jedinstvena Europa i harmoniziranje svih država koje jesu, ili barem žele biti članicom Unije. Jasno je da nitko neće previše pritiskati Tursku jer je njezin europski put u stvarnosti odavno okončan, no Srbija se mora odrediti. Na koncu, to bi bilo pošteno i prema njenim građanima', zaključuje Avdagić.