Godine 1815. indonezijski vulkan Tambora izazvao je najsnažniju vulkansku erupciju u zabilježenoj povijesti. Ova prirodna katastrofa promijenila je lice Zemlje, uzrokujući globalno hlađenje i izazvavši niz posljedica koje su ostavile trag na čovječanstvu. Više od dva stoljeća kasnije, znanstvenici upozoravaju da bi svijet mogao doživjeti sličan događaj – i to možda brže nego što mislimo
Erupcija Tambore izbacila je u atmosferu goleme količine sumpornog dioksida (SO₂), plina koji je stvorio aerosolske čestice u stratosferi, reflektirajući sunčeve zrake i smanjujući temperature na globalnoj razini. Uslijedila je „Godina bez ljeta“ – 1816. godina obilježena hladnim i sušnim uvjetima. Usjevi su propadali, a ljudi su umirali od gladi i bolesti, uključujući pandemiju kolere koja se širila diljem svijeta.
„Ovo nije bila samo lokalna katastrofa, već događaj s globalnim posljedicama,“ ističe Alan Robock, profesor klimatologije sa Sveučilišta Rutgers. Dodaje kako je Tambora smanjila prosječne globalne temperature za najmanje 1 °C, dok su neki dijelovi svijeta, poput Europe, zabilježili drastične padove od nekoliko stupnjeva, piše CNN.
Neki čak smatraju da je Tambora posredno utjecala na kulturu. Mary Shelley, skloneći se od neuobičajeno hladnog ljeta 1816. u Švicarskoj, napisala je jedno od najslavnijih književnih djela, roman Frankenstein.
vezane vijesti
Prijetnja novog scenarija
Prema Markusu Stoffelu, profesoru klimatologije sa Sveučilišta u Ženevi, geološki dokazi sugeriraju da postoji šansa 1:6 da se masivna vulkanska erupcija dogodi u ovom stoljeću. No, ovaj put svijet je suočen s dodatnim izazovom – klimatskim promjenama.
„Svijet je sada znatno nestabilniji,“ upozorava Michael Rampino, profesor na NYU. „Učinak buduće erupcije mogao bi biti još gori nego što smo vidjeli 1815. godine.“
Jedan od ključnih čimbenika je zagrijavanje atmosfere, što može povećati učinak hlađenja vulkanskih aerosola. Kako objašnjava Thomas Aubry, znanstvenik sa Sveučilišta u Exeteru, aerosolske čestice u toplijoj atmosferi brže se raspršuju i učinkovitije reflektiraju sunčevu svjetlost. Iako bi ovo privremeno snizilo temperature, posljedice bi bile katastrofalne.
Globalni učinci
Pad globalnih temperatura, smanjena količina sunčeve svjetlosti i promjene u obrascima padalina mogli bi pogoditi ključne regije za proizvodnju hrane, uključujući SAD, Kinu i Rusiju. Analiza osiguravatelja Lloyd’s procjenjuje da bi ekonomski gubici u prvih godinu dana nakon masivne erupcije mogli premašiti 3,6 trilijuna dolara.
„Ako pogledamo određene regije, utjecaj bi mogao biti znatno veći od globalnog prosjeka od 1 °C,“ ističe May Chim, znanstvenica sa Sveučilišta Cambridge. Povijesni primjeri, poput erupcije Okmoka na Aljasci 43. godine pr. Kr., pokazuju kako bi dijelovi svijeta mogli doživjeti padove temperature od čak 7 °C, što bi ozbiljno ugrozilo sigurnost hrane i izazvalo političke napetosti.
Pripreme za neizbježno
Iako se masivne vulkanske erupcije ne mogu spriječiti, znanstvenici upozoravaju da je ključna priprema. Stoffel poziva na procjenu najgorih mogućih scenarija, testiranje otpornosti infrastrukture i izradu planova za evakuaciju, osiguranje hrane i pružanje humanitarne pomoći.
„Čovječanstvo nema nikakav plan,“ ističe Stoffel. „Tek počinjemo shvaćati što bi se moglo dogoditi.“
Područja pod posebnim nadzorom uključuju Indoneziju, jednu od vulkanski najaktivnijih regija na svijetu, i Yellowstone u SAD-u, koji nije doživio masivnu erupciju stotinama tisuća godina. Ipak, predviđanje točnog vremena i mjesta sljedeće erupcije ostaje nemoguće.
„Vjerojatnost je mala, ali nije nepostojeća,“ zaključuje Stoffel. „Moramo biti spremni na posljedice koje će donijeti.“
